SAZNAJTE DA LI JE BOLJE BITI RASPUŠTENICA ILI USJEDJELICA
Možda sam bliža klimaksu nego pubertetu, možda nemam ni kučeta ni mačeta ali valjda bi to trebalo da bude isključivo moja stvar.
Četdeseti rođendan je sve bliže a pitanje ”Kad ti više misliš da se udaš?” nikako da nestane, jer ga slušam više od jedne decenije. Ponekad pomislim, da sam rodila dijete kao jedva punoljetna, sada bi ono imalo otprilike isto godina kao ja tada. Ali nijesam. Ko sam ja? Žena koja je stigmatizovana jer nema ni muža ni djecu i kojoj po difoltu nešto fali/ neviđeni je drkoš pa je niko neće.
Daleko od toga da je samoća moj izbor ali je očigledno postala moj stil života. Onog života za koji svi oko mene misle da bi znali pametnije i bolje da ga prožive da su na mom mjestu. Rodiš se, progovoriš, prohodaš, ideš u jednu pa u drugu školu, upišeš fakultet, diplomiraš, zaposliš se, udaš se, rađaš djecu i to bi trebalo da bude to. Čim iskočiš iz tog šablona, onda krenu priče da si neozbiljna, nespremna za kompromis, da previše komplikuješ i slično. Rodbina i prijatelji te gledaju sažaljivo i ”dobronamjerno” komentarišu, u zavisnosti od toga koliko su (ne)srećni u svojim pričama ali najbitnije je da su pred svijetom oni ostvareni porodični ljudi. Kako vrijeme ide, legendarno pitanje o udaji smjenjuje se sa pitalicom što sebi ne rodim dijete, jer za to mi muž ni ne treba, samo bi me nervirao. Valjda njima u ušima jače bije klatno na mom biološkom satu nego meni samoj.
Pošto imam manje godina radnog staža od onih u kojima slušam kako bi trebalo ovo ili ono da uradim, da se sredim pa Bože moj, ako ne ide i razvod je za ljude, jedno pitanje se nametnulo samo po sebi – da li je bolje biti raspuštenica ili usjedjelica? Mislim da bi mi društvo u kom živim prije oprostilo ovu prvu varijantu. Da li sam mogla da se udam? Jesam. Zašto nijesam to najbolje znaju oni sa kojima sam pričala o zajedničkom životu. Imala sam tu sreću da su oni koje sam voljela voljeli mene ali ko kaže da svaka priča uvijek ima srećan završetak? Možda ljubav pokreće svijet ali ponekad, nažalost, jednostavno nije dovoljna pa sam zato odabrala da budem baba djevojka umjesto brakova koji bi se, sasvim izvjesno, raspali.
Nijesam više pametna da kažem da li sa godinama kriterijumi rastu ili opadaju ali me fascinira stav ” Nijesi ni ti više prva rosa da možeš da biraš”. Kad si bliža petoj nego četvrtoj deceniji, nakupi ti se prilično iskustva koje ne bi imala da si prije 10- 15 godina uletjela u brak. S druge strane, zato što si u ovim godinama solo djeluješ ko lak plijen i kao da ti na čelu piše ” Navalite, oženjeni, jer meni opasno ističe rok upotrebe pa što onda da ne spojimo lijepo i korisno ? ”. Naravno, ima tu i razvedenih, slobodnih, čak i mojih vršnjaka ili starijih koji i dalje tripuju da su u prvoj polovini svojih dvadesetih. Ne znam da li je samo realno ili je pomalo i tužno što više ni ne očekujem da se neko potrudi da me zaista upozna, jer što bi on glumio zainteresovanost i razvlačio se sa mnom nedjeljama kada može da se ogrebe za seks kad plati 2 pića nekoj ko je bar 15 godina mlađa od mene?
A ako me pitate da li mislim da su mi zaista prošli svi vozovi mogu da vam kažem ovo: moja lokomotiva se očigledno negdje usput zaglavila pa kasni sa ulaskom u stanicu ali mogu u život da se kladim da će stići.
(Besno pile)
and i would love it if they could develop more position players from the minorsbut that only works if you have a manager and gm that will provide the opportunities for that to occur
Congratulations on having Hands down the most sophisticated blogs Ive come throughout in many time! Its just incredible what you can remember from a specific thing simply because of how visually beautiful it’s. Youve put collectively an awesome blog space -great graphics, videos, layout. That is undoubtedly a must-see weblog!