Na minimalc osigurano 14.376 radnika

Prema podacima te institucije, minimalnu zaradu u 2014. godini primaloje 19.314 lica.

Prema podacima MONSTAT-a, u Crnoj Gori radi oko 220.000 građana. To znači da je svaki 15 radnik u našoj zemlji osiguran na minimalac.

Najmanja bruto zarada, sa porezima i doprinosima, u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu ovu oblast, od 1. aprila 2013. godine iznosi 288 eura, što je u neto iznosu 193 eura, piše Dan.

„Prema evidenciji Poreske uprave, na osnovu predatih validnih IOPPD obrazaca, navedeni iznos minimalne zarade u 2014. godini primalo je 19.314 lica. Kada je u pitanju 2015. godina, kroz validne IOPPD obrazce za period od januara do novembra 2015. utvrđeno je da je minimalnu zaradu primalo 14.376 lica. Prema evidenciji Poreske uprave, djelatnosti u kojima najveći broj lica prima minimalnu bruto zaradu od 288,10 eura jesu nespecijalizovana trgovina na veliko, djelatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata, agencija za privremeno zapošljavanje i agencija privatnog obezbjeđenja“, objašnjavaju u Poreskoj upravi.

U toj instituciji navode da posebnu pažnju u postupku inspekcijskog nadzora posvećuju provjeri regularnosti poslovanja poreskih obveznika sa aspekta prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa na zarade zaposlenih, ne samo radi zaštite budžetskih prihoda, već i radi zaštite socijalnih prava građana.

„Iznos zarade zaposlenih precizira se ugovorom o radu koji sam zaposleni potpisuje sa poslodavcem, i ista može biti i minimalna cijena rada u Crnoj Gori. Međutim, ukoliko se utvrdi da je došlo do isplate dijela i cijelog iznosa zarade, a da pritom nije ispunjena obaveza prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa, Poreska uprava preduzima zakonom propisane mjere, iniciranjem prekršajne odgovornosti prema poslodavcu uz nalog za otklanjanje nepravilosti“, navode u Poreskoj upravi.

Prema riječima Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata posebno je problematično to što je veliki broj radnika angažovanih preko agencija za posredovanje pri zapošljavanju osiguran na minimalnu zaradu.

„To su ljudi koji ne mogu da se izbore ni za kakva prava jer ne mogu da se sindikalno organizuju. Često su to ljudi koji se iz firmi u kojima rade samo formalno prebace na agenciju kako bi poslodavac izbjegao obavezu davanja ugovora za stalno. Tragično je da skoro 15.000 ljudi prima minimalnu zaradu jer 193 eura ne garantuju pristojan život ni pojedincu, a kamoli porodici“, ocijenila je Obradović.

Dodaje da bi Inspekcija rada trebalo da ispita da li je realno osiguravati zaposlene na minimalnu zaradu. Upozorava da se dešava da se radnici osiguravaju na minimalnu zaradu, a da dio plate primaju na ruke.

Ekonomski analitičar Siiiša Lekić izjavio je da je i iznos minimalne zarade od 193 eura napredak u odnosu na ranije.

„Ovoj iznos je pomak u odnosu na ranije stanje zato što poslodavci moraju da uplšaćuju doprinose, što donedavno nije bio slučaj, pa su se doprinosi za PIO uplaćivani i na manje iznose. Porediti minimalnu zaradu sa potrošačkom korpom odavno je deplasirano. Naime, korpa od oko 800 eura naspram minimalne zarade od 193 je misaona imenica i neukusno je ove dvije cifre i upoređivati. Kada se to sagleda, jasno je kako neko „živi” od minimalca“, naglasio je Lekić.