Sejfo Seferović: “Pijanista” je omaž Džoniju Hodžiću

Na sceni DODEST-a u KIC-u samo dvije stolice i čiviluk, i glumac Sejfo Seferović koji je, na kraju, na bis izlazio da se pokloni Podgoričinama koji su u ponedjeljak došli da uživaju u njegovom, drugom po redu, izvođenju monodrame “Pijanista”.

Seferović za “Volim Podgoricu” priča kako je nastala monodrama i zašto je izbor pao na djelo Alesandra Barika, priču o mladiću koji je život proveo na parabrodu Virdžinijan, između dva rata, špartajući između Evrope i Amerike, sa svojim tovarom koji se sastojao od milijardera, emigranata i raznoraznih čudaka, a da sam nikada nije nogom kročio na kopno…

– Na monodrami “Pijanista” smo počeli da radimo Džoni i ja 2013. godine, da bi njegova smrt taj posao prekinula. Dok sam na pozorišnim daskama, ime i djelo Džonija Hodžića je sa mnom, pa i kroz ovu monodramu čiji sam završetak i realizaciju doživio kao svojevrsni amanet. Oko dvije trećine u “Pijanisti” su njegove ideje i zamisli, a  ja sam pokušao da to iznesem na najbolji način. U određenim momentima sam osjetio da sam uspio publiku da uvučem, što je najveća satisfakcija u ovom, takozvanom, “surovom teatru” gdje nema “poštapanja” efektima, scenografijom, nema sufliranja, ničega, samo glumac i publika, kaže Seferović.

Tragična sudbina Novećenta, koji je važio za jednog od najboljih svjetskih džez pijanista, bila je inspiracija mnogima, a prije ove verzije “Pijaniste”, u Crnoj Gori je “Pijanistu” radio i Dušan Kovačević.

-Radi se o potpuno drugačijem pristupu, i ne može se reći koja je verzija bolja ili lošija. Jednostavno su drugačije, kaže Seferović.

Seferović već godinama vodi radionicu glume u teatru DODEST koji je u godini smrti Džonija Hidžića proslavio  40-ti rođendan.

-Sa Džonijem sam se poznavao 30 godina, a poslednjih 6 koje smo zajedno proveli u DODEST-u, smo se gotovo srodili, čitali smo misli jedan drugome, dopunjavali se, on nešto započne, ja završim, bez riječi. Džoni je bio veliki čovjek prije svega, a onda i veliki glumac, reditelj, scenarista, i privilgija je bila biti njegov prijatelj. Najmanje što možemo mi koji smo imali tu privilegiju, je da čuvamo uspomenu na njega.