DREVNI ZAŠTITNIK NARODA: Kako je Sveti Nikola postao najčešća slava - Volim Podgoricu

DREVNI ZAŠTITNIK NARODA: Kako je Sveti Nikola postao najčešća slava

Svakog 19. decembra pravoslavci slave Svetog Nikolu. Neke procijene kažu da će ove subote u preko 30 odsto domova  goreti svijeća jer je ovo ubjedljivo najveća pravoslavna slava.
Ako računamo da prosječna porodica ima oko 20 gostiju za slavskom trpezom onda je potpuno jasno kako je nastala uzrečica da za Svetog Nikolu “pola Srbije slavi, a druga polovina ide u goste”.Ipak, priča o tome kako je došlo do toga da BAŠ Sveti Nikola postane “najpopularnija” slava, malo je kompleksnija i teško se objašnjava samo jednim razlogom.Sveti Nikola je bio episkop Mire Likijske u Maloj Aziji. Riječ je o vaseljenskom svecu tj. onome koga podjednako poštuje i zapadni i istočni svijet. Legenda kaže da je Sveti Nikola za života bio veliki dobročinitelj koji je sve svoje bogatstvo i imanje razdijelio siromašnima, a on sam je, vođen čudesnim glasom, krenuo da u narodu da širi vjeru, pravdu i milosrđe.

Foto: Nebojša MandićFoto: Nebojša Mandić

Već samom svojom pojavom je donosio utjehu, mir i dobru volju među ljude, a skroman kakav je bio, novac nije davao ljudima u ruke, već im je stavljao u džep da bi se iznenadili kada ga nađu. Upravo zbog ovih detalja se vjeruje da je legenda o Deda Mrazu proistekla baš na osnovu života Svetog Nikole.

I dok je zapadni svijet potpuno prihvatio Senta Klausa u obliku debeljuškastog deke koji, obučen u crveno djeci donosi paketiće, u Srbiji kult Svetog Nikole ima još dublje korene i održao se sve do današnjih dana. Sveti Nikola je živeo u 4. vijeku, a njegovo žitije je jedno od prvih prevedenih sa grčkog jezika.

Prihvatajući hrišćanstvo, Srbi su upravo na primerima iz života Svetog Nikole učili o smislu i vrlinama ove religije, pa su ga vremenom usvojili za svog zaštitnika.

Foto: Zorana JevtićFoto: Zorana Jevtić

Naravno, razlog za toliku “popularnost” Svetog Nikole među Pravoslavcima može biti i mnogo prizemniji i “ovozemaljskiji”.
U prošlosti je najveći dio stanovništva preko cijele godine radio u polju. Zima je bila jedini period kada je bilo vremena za predah, pa je Sveti Nikola, koji se slavi 6. decembra po starom, odnosno 19. decembra po novom kalendaru, bio idealan.

Osim ovoga, neki etnolozi ističu i da je za rasprostranjenost kulta Svetog Nikole među Pravoslavcima zaslužno i već poslovično siromaštvo našeg naroda. Kako Sveti Nikola pada u vreme božićnog posta, takvu slavu je uvek moguće spremiti – treba samo malo hleba, krompira i rakije, pa da se ugoste gosti i “ispoštuje” svetac. A, ako se nađe i malo ribe… onda je to već prava gozba, prenosi Dnevno.

Verovatno je da je svaki od ovih razloga u određenoj meri doprineo današnjoj popularnosti Svetog Nikole među Pravoslavcima. Kako bilo, svima koji slave, kao i onima koji idu na slavu, želimo da u miru i slozi provedu ovaj dan.

Slične Objave

Preporučujemo
Close
Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com