POTRESNA ISPOVIJEST MAJKE: Mirjanu (2) i Dragicu (3) progutao požar, sin ne može da ublaži bol - Volim Podgoricu

POTRESNA ISPOVIJEST MAJKE: Mirjanu (2) i Dragicu (3) progutao požar, sin ne može da ublaži bol

Kseniji Nikolić 3. novembra 2014. godine vatra je odnijela dvogodišnju Mirjanu i godinu dana stariju Dragicu kada je otišla na obližnji izvor po vodu. Dvadeset četiri sata kasnije, iako pod stravičnim šokom i stresom, Ksenija je u bolnici rodila dječaka Dejana, a uskoro joj predstoji još jedan porođaj.

-Sve što nam je ostalo od naše dvije devojčice je jedna Mirjanina fotografija. To nam je jedina uspomena na naše ćerke, sve ostalo nam je izgorjelo. Samo mi znamo kako nam je i kako preživljavamo našu muku…

Ovo je u ispovijesti za Kurir rekao Živojin Bosiljkanović (38) iz sela Mosna kod Donjeg Milanovca, čije su ćerke Mirjana (2) i Dragica (3) trećeg novembra 2014. godine izgorjele u požaru u porodičnoj kući. Živojinova supruga Ksenija Nikolić (27), koja je tada bila u devetom mjesecu trudnoće, dan posle tragedije rodila je dječaka Dejana.

Sve što nam je osta­lo od na­ših de­vo­j­či­ca je Mi­r­ja­ni­na fotografijaSve što nam je osta­lo od na­ših de­vo­j­či­ca je Mi­r­ja­ni­na fotografija

Igrale se na krevetu

Ksenija je ponovo u drugom stanju, a pored četrnaestomesečnog Dejana ima ćerku Dušicu (7) i sina Dragišu (6).
– Slike požara stalno su mi pred očima. Tog jutra smo ostali bez vode, pa sam s dvoje starije djece krenula do izvora. Mirjana i Dragica bile su budne, sjedjele su na krevetu i igrale se. Izvor je bio na nekih 150 metara od nas, trebalo je malo vremena da dođem jer sam bila pred porođajem. Kad sam se vratila, dim je bio na sve strane, puca kuća, pucaju zidovi, ogroman plamen… – plačući priča Ksenija.

Kroz suze dodaje da je pokušala da uđe u kuću i spase djevojčice.
– Dozivala sam ih, nadala se da su žive. Udahnula sam dim, sva sam drhtala, dozivala sam pomoć… Nisam mogla ništa da učinim, nisam mogla da izvučem moje djevojčice – priseća se uplakana žena.

Iako je sledećeg dana u rukama držala tek rođenog Dejana, kako kaže, njenu tugu ništa ne može da ublaži.
– Mnogo mi je teško! Jedno dijete sam dobila, a dvoje izgubila. Samo ja znam kako mi je. Koliko god djece da rodim, Dragicu i Mirjanu niko neće moći da mi zamijeni. Pričaću djeci o njima, želim da znaju da su imali još dve sestre. Moram da se borim i da živim zbog druge djece. Njih dve će uvek biti u našim srcima, rana za njima nikada neće zarasti – plačući priča Ksenija.

Užas... Kuća u kojoj su nastradale Mirjana i DragicaUžas… Kuća u kojoj su nastradale Mirjana i Dragica

Maka i Gaga

Ni otac Živojin nije krio suze na pomen svojih mezimica.
– Mirjana i Dragica su uvijek bile zajedno, tepali smo im Maka i Gaga. Mirjana je hodala, ali je često padala, Gaga bi je uvijek podizala i brinula o njoj. Zajedno su i otišle – kaže s ogromnom tugom u glasu Živojin.

Vratio malo radosti roditeljima... Mali DejanVratio malo radosti roditeljima… Mali Dejan

Dragiša i Dragica, brat i sestra nastradalih djevojčica, često pominju Mirjanu i Dragicu.
– Danima nismo mogli da ih smirimo. Plakali su i pitali nas gdje su Gaga i Maka. Mali su da shvate šta se dogodilo, rekli smo im da im seke spavaju. Često pričaju o njima, naberu cvijeće i kažu nam: „Ovo je za seke.“ Kad idemo na groblje, oni nam govore: „Idemo da vidimo kako spavaju naše sestre“ – priča neutešna majka Ksenija.

Otac Živojin
VIKALA JE: „TATA, NE IDI“

Živojin kaže da će cio život žaliti zbog toga što nije poslušao malu Mirjanu i ostao kod kuće.
– Kad sam tog jutra krenuo na posao, došla je kod mene i ležala mi na koljenima. Nije mi dala da idem na posao. Sve vrijeme je ponavljala: „Tata ne ide na posao.“ I kad sam izašao iz kuće, trčala je za mnom i vikala mi: „Tata, ne idi!“ To je ono što me najviše boli. Da sam je samo poslušao – rekao je Bosiljkanović i briznuo u plač.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com