TATA, NEMOJ, MOLIM TE: Vapila je mala Anđela (4) prije nego što je otac ubio nju i majku, pa skočio sa zgrade

Željko Košta, nagrađivani vojnik Hrvatske vojske, počinio je juče samoubistvo skočivši sa zgrade uzagrebačkom naselju Špansko, nakon što je ubio svoju ženu i ćerku. Posle nemilog zločina, cio Zagreb je u šoku.

– Tata, nemoj! Nemoj, molim te! – vapila je juče posle 6 sati ujutru 4-godišnja djevojčica Anđela u stanu u u zagrebačkom naselju Špansko dok je gledala kako njen otac Željko Košta (50) u stanju psihičke rastrojenosti tuče šakama i ubada, najvjerovatnije nožem, njenu majku Sanju Radman Košta (31) i 85-godišnju A. R., prabaku po majci.

Smrtonosnih uboda Željko, nagrađivani vojnik Hrvatske vojske, nije poštedio ni malenu ćerkicu, a nakon dvostrukog ubistva skočio je s petog sprata zgrade.

Neposredno prije skoka u smrt iz stana iz kojeg su punih sat vremena odzvanjali urlici i krš, Željko je zapalio torbicu s dokumentima.

Komšije su u šoku. I. B. (65), penzionisani socijalni radnik, od 5.45 sati je na nogama. Iz sna ga je trgnula buka koja je dopirala s gornjega sprata, iz stana u potkrovlju.

– Supruga i ćerka su me probudile i poslale da odem da pomognem i vidim šta se događa. Popeo sam se na sprat. Iz stana Koštinih djevojčica je vapila u pomoć i vrištala. On je urlao i sprovodio teror. Ženski glas je vikao: “Upomoć”. Protrnuo sam i lupao po vratima. Zvonio sam i Koštinima i komšijama. Niko mi nije otvarao. Ne možete ni da zamislite kakvu sam nemoć osjetio gledajući u blindirana vrata iza kojih se događa tragedija za koju nisam ni slutio da može doseći takve razmjere. Opet, s druge strane, ne treba izigravati junaka ako se zna da u stanu živi osoba koja nosi oružje. Otišao sam u stan i zvao policiju. Plakao sam kao malo dijete dok sam im govorio šta sam čuo. Vrijeme je prolazilo. Činila mi se vječnost dok nisu došli. Ali ni oni nisu bili pripremljeni. Nisu znali kako da uđu u stan. A meni su još na telefon rekli da više ne izlazim radi sopstvene sigurnosti”, kaže vidno potreseni I. B., komšija Koštinih, i dodaje da je posle video i preživjelu 85-godišnjakinju kako je, u zakrvavljenoj pidžami i omotanu u manji tepih koji im je ustupio, prebacuju u vozilo Hitne pomoći.

Ranjena starica, dok su u Špansko stizali Hitna pomoć, policija i vatrogasci, sva izranjavana, uspjela je da izađe iz stana na stepenište gdje su je zatekli kako dezorijentisano hoda. U isto vrijeme Košta je skočio u smrt, a s dolaskom Hitne davao je još znakove života, ali je na putu do bolnice podlegao povredama.

U stan, u kojem je gorela torba, policajci su ušli nakon što su vatrogasci obili vrata. Sve je dočekao jeziv krvavi prizor: beživotna tijela djevojčice na podu i njene majke na trosjedu.

– Dugo su lupali po vratima ne bi li ušli u stan. Prabaka mi je djelovala kao da je bačena kroz staklena vrata u njihov stanu. Znate, taj stan je Željko kupio prije nekih pet godina. Doselio se u njega sa Sanjom, koja je po zanimanju poljoprivredna tehničarka. Nisam čuo da im je ranije intervenisala policija, ali znam da se Željko od prve supruge s kojom ima dvoje djece burno rastao. Jedno od dvoje djece je invalidno u kolicima i pričalo se da mu je to išlo na živce i da nije bio dorastao toj problematici. Njegov život sa Sanjom djelovao je idilično, izgledali su kao da uživaju u ljubavi, no sad ispada da ih uopšte nismo poznavali – objašnjava još komšija I. B.

On kaže da je ubica bio sklon alkoholu i da mu je omiljeno piće bilo konjak.

Navodno je Sanju upoznao u jednom kafiću u koji je često odlazio. Ona je tada imala 24 godine i svima je bilo čudno što se druži s dvadesetak godina starijim muškarcem.

Doznajemo da je Košta, koji je u jednom razdoblju svoje karijere predavao matematiku i druge predmete prirodnih nauka u Vinkovcima, prije više od šest godina bio pod obradom Centra za socijalnu pomoć, odnosno na savjetovanju tokom razvoda od prve supruge.

Tada je bio prijavljen za porodično nasilje, ali je navodno poslije bio i oslobođen tih optužbi. Nakon toga, Centar za Koštu više nije čuo pa se pretpostavlja da drugih ispada nije imao.

Ispred zgrade u kojoj se odigrala tragedija stanari su se okupili oko policijske trake i raspravljali o tihom komšiji koji je volio da nosi vojnu uniformu.

– Često sam ga viđao kako šeta po kvartu u uniformi sa svojom ćerkicom. Bio je miran, povučen čovjek, ne posebno razgovorljiv, ali nisam očekivao da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Ako je imao problema, zašto je i svoju porodicu morao da povuče za sobom – rekao je komšija.

( Izvor: jutarnji.hr)