TRAGIČNA ISPOVIJEST ŽENE: Muž je počeo čudno da se ponaša, a onda je u 37. godini…
Bilo je potrebno nekoliko godina da shvate o čemu se radi, ali već je bilo gotovo – njegova supruga Kamara ostala je sama sa četvoro dJece, a ovo je njena ispovijest:
“Da sam znala da ću svaki dan izgubiti dio Džejsona, mnogo naših dana moglo je da bude drugačije. Možda se ne bih toliko brinula o malim stvarima, dragoceniji bi mi bio svaki trenutak, pokazivala bih mu više ljubavi, ali jednostavno nisam znala.
Imala sam 25 godina i bila sam trudna sa našim blizancima, bili smo tako uzbuđeni saznavši na ultrazvuku da ćemo dobiti dvoje djece. U 27. nedelji trudnoće morala sam da mirujem, a on je bio nevjerovatan. Odlazio je u kupovinu, kuvao, igrao razne igrice sa mnom. Bio je toliko zaštitnički nastrojen prema meni, pazio je da se ne naprežem i pokušavao da mi olakša svaku sitnicu. Nakon rođenja djece, menjao im je pelene, uspavljivao ih, čitao, valjao se sa njima po podu, pjevao sa njima…
Ali, 2009. godine, nakon rođenja našeg trećeg djeteta, počela sam da primjećujem promjene kod njega.
Prvo je počeo da gubi interes za svoj posao, i to nakon što je osam godina bio jedan od najomiljenijih učitelja u svojoj školi. Obožavao je da radi tamo. Odjednom, kao da je hteo da prestane da radi, što je šokiralo i mene i druge ljude. Kako sam želela da bude srećan, podržala sam ga u toj odluci, a on je potom pronašao posao u lancu brze hrane.
Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, opet je promijenio ploču – htio je da se okuša u radu u policiji našeg grada. Prvo sam bila uz njega jer mi se činilo da voli izazove, ali ubrzo sam saznala da se on bori i da mu je teško to da radi. Iako su drugi govorili koliko je posao lagan, on je uvek prigovarao da mu je jako teško. Bio je pod tolikim stresom da je počeo da gubi na kilaži i bio je stalno uznemiren. Ponavljao je kako on to više ne može, čak je ponekad plakao prije odlaska na posao.
Nakon otprilike 11 mjeseci, Džejson je otišao iz policije. U to vrijeme borio se sa kožnom infekcijom i dvije nedjelje je bio u bolnici. Tada sam primijetila da govori čudne stvari. Sestra bi ga pitala: Kako ste dobili tu infekciju?, a on bi odgovorio, Imao sam dvije doze jutros.
Mislila sam da je to zbog ljekova, ali svejedno sam bila zabrinuta.
Uskoro je imao problema sa pamćenjem. On je bio fudbalski i košarkaški trener dok je bio učitelj, pa je odlučio da pomogne prijatelju u kreiranju sportskog programa za predškolce. Ali, Džejson nije mogao da zapamti raspored, pa je pisao beleške po rukama kad i gdje mora da se pojavi. Njegova zaboravnost se pogoršavala.
Jednom nas je vozio na utakmicu i krenuo je pogrešnim smjerom u jednosmjernoj ulici. Drugi put je ćerku odveo kod komšija i izgubio se dok se vraćao. Policija ga je dovela kući.
Oko Božića 2012. godine otišao je da stavi sijalice na kuću, za šta mu inače treba sat vremena, ali ovaj put to je trajalo četiri sata. Čula sam kako viče: Ta glupa svijetla…
Sjećam se da je rukama prekrio lice i pitao: Zašto mi se to događa? Izgledao je skrhano. Mene je okrivljivao da sam prestroga prema njemu, više se nije toliko bavio našom djecom. Počela sam da razmišljam o razvodu, pa smo otišli kod savjetnika, ali nam je on preporučio neuropsihijatra, a to nas je dovelo do neurologa sa klinike Mejo u Minesoti 2013. godine.
Džejson je otišao na ispitivanja, uključujući skeniranje mozga. Noć prije našeg susreta sa svojim ljekarom, pogledala sam Džejsonove nalaze.
Ne sjećam se tačnih riječi, ali poruka je glasila da je njegova moždana slika u skladu sa onima kakve imaju ljudi oboljeli od Alchajmerove bolesti. Osjećala sam se kao da me je neko udario. Niko u Džejsonovoj porodici nije imao ovu bolest.
On je samo klimnuo glavom na riječi ljekara i zaplakao. Kod kuće smo okupili djecu i pokušali da im objasnimo šta sa tatom nije u redu.
S vremenom je sve više zaboravljao, nije znao moje ime, nije mogao da se sjeti imena naše djece. To je bio jedan od naših najgorih dana ikad. Prijatelji i poznanici pomagali su mi oko brige o njemu. Stanje mu je postajalo sve lošije pa sam morala da ga smestim u ustanovu za negu. Čak se i moja svekrva doselila kod nas kako bi što više bila uz njega.
Često sam ga posjećivala sa djecom, pokazivali smo mu slike, pričala sam mu o našem životu, a on bi se ponekad nasmijao. Umro je 28. oktobra 2014. godine. Imao je samo 37 godina.
Džejson je bio otac pun ljubavi i brižan suprug – moj najbolji prijatelj. Moram da vjerujem da je to sve što se dogodilo dio Božjeg plana. Voljeću ga i misliti na njega zauvijek”, ispričala je Kamara.
