NIkome ne treba Podgorički model
Zakon o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju, koji je usvojen sredinom prošle godine nije uspio da motiviše banke i klijente, uključujući i građane i kompanije, da pokušaju da isčiste dugove, piše Pobjeda. Do sada nijedan ugovor, baziran na tom zakonu, nije sklopljen.
Od tog zakona, poznatijeg kao Podgorički model, kojeg su dugo radili predstavnici Centralne banke (CBCG), Ministarstva finansija i Svjetske banke (SB), puno se očekivalo, jer su tada nekvalitetni krediti iznosili blizu pola milijarde, a danas 333,5 miliona EUR.
Sve banke imaju odjeljenja za restrukturiranje, koja ne koriste Podgorički model. Guverner Milojica Dakić ranije je saopštio da do sada nije zaključen nijedan ugovor na osnovu ovog zakona, već su restrukturiranja loših kredita obavljana na relaciji pojedinačna banka-klijent.
Iz Ministarstva finansija su saopštili da oni nijesu nadležni. “Ministarstvo finansija nije nadležno za sprovođ enje ovog zakona”, rekli su iz tog resora.
Ekonomski analitičar, Predrag Drecun, rekao je da banke nijesu bile motivisane, jer rezerve nijesu po tom osnovu bile umanjene u većem iznosu.
“CBCG je trebalo da skine rezervacije, da olakša malo”, smatra Drecun i dodaje da Universal banka, na čijem čelu je bio ranije, nije bila uključena, jer je imala samo jedan loš kredit koji je u međ uvremenu riješen.
Nijedna od banaka koje imaju loših kredita nije bila voljna da komentariše zašto je zakon ostao mrtvo slovo.
Jedino su odgovorili iz Societe generale Montenegro banke, navodeći da su me đu bankama koje imaju najniži nivo loših kredita, što je, kako su kazali, rezultat dosljedne primjene svih pravila i metoda bankarske struke.
Zakon o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju može da bude od koristi za stabilizaciju loših kredita, ali samo ukoliko su poslije restrukturiranja tokovi novca dužnika dovoljni za izmirenje svih obaveza koje dospijevaju u ugovorenom periodu”, saopštili su iz te banke.
Bankarski ombudsman Halil Kalač je rekao da zabrinjava to što nijedan ugovor nije sklopljen na osnovu tog zakona.
“Vjerovatno je zatajila aktivnost i dužnika i povjerilaca, što u narednom periodu treba promijeniti. Za primjenu ovog zakona neophodan je veći nivo povjerenja i razumijevanja između dužnika i povjerilaca”, saopštio je Kalač.
On je dodao da primjena zakona zahtijeva i veći partnerski odnos banka i dužnika. “Cilj zakona je da stvori stimulativni okvir za restrukturiranje u vansudskom postupku ekonomski održivih firmi, čime se eliminišu i razlozi za stečaj koji, po pravilu, dovodi u težu poziciju i banke i dužnike”, ocijenio je Kalač.
On je podsjetio da su neke banke prenijele značajne portfelje nekvalitetnih kredita na faktoring kompanije, a neke na matične banke, čime su formalno smanjeni nekvalitetni krediti.
“Banke su, na individualnom nivou, pokušale da obave restrukturiranje dugova produžavanjem rokova otplate kredita. Takvo restrukturiranje, koje je obuhvatalo samo reprogramiranje dugova, dalo je pozitivne efekte jedino u slucajevima kada je dužnik bio suocen sa privremenim problemima. Zbog toga je bilo potrebno omogućiti novi pristup rješavanju nekvalitetnih kredita, što ovaj zakon omogućava”, rekao je Kalač.
