POLOŽENO CVIJEĆE U BULEVARU SRĐANA ALEKSIĆA: Nije dijelio po vjeri i naciji, bio je veliki čovjek
Predstavnici Foruma Bošnjaka Crne Gore položili su danas cvijeće na Bulevaru Srđana Aleksića u Podgorici, u znak sjećanja na 23. godišnjicu smrti mladića iz Trebinja koji je poginuo spašavajući prijatelja.
Aleksić je 1993. godine ubijen, jer je branio sugrađanina druge nacionalnosti, Bošnjaka Alena Glavovića.
Na inicijativu Foruma Bošnjaka, nova saobraćajnica pored spomen-parka na Pobrežju od 2013. godine nosi ime Bulevar Srđana Aleksića. Te godine je na dan sjećanja u Bulevaru zasađeno Srđanovo drvo.
Predsjednik Foruma Bošnjaka Crne Gore Husein Tuzović, zahvalio se građanima koji su se danas pridružili Forumu Bošnjaka, kako bi položili cvijeće na Bulevaru Srđana Aleksića.
“To je spremnost da pomognemo drugima u nevolji, pa makar i po cijenu sopstvene žrtve”, ističe on za B92.
Prije tačno 23 godine život je izgubio Srđan Aleksić. Rođen je u Trebinju 1966. godine, bio je plivačka nada i amaterski glumac. Ono što je malo poznato o njemu jeste i da je bio školski drug igumana manastira Visoki Dečani Save Janjića.
“Srđana se sjećam iz srednjoškolskih dana i bio je dobar dečko, omiljen u društvu, pun radosti”, navodi Janjić.
Kako kaže, izgubili su kontakt kada je otišao na studije u Beograd, a potom u manastir.
Sava Janjić je nakon toga postao iguman manastira Visoki Dečani, a između ostalog je poznat i po aktivnosti na Twitter-u gdje na engleskom piše o dešavanjima na Kosovu. Aktivno je učestvovao i u Twitter akciji #NoKosovoUnesco
“Sreli smo se ponovo u Dečanima negdje neposredno pred njegovu pogibiju. Išao je u Niš sa pozorištem iz Trebinja. Bilo mi je drago da smo se vidjeli i sjećam se da smo obnovili stara sjećanja”, ističe on.
Poslije je, navodi, čuo šta se dogodilo i bilo mu veoma žao, ali je u isto vrijeme bio “i ponosan što je Srđan postupio ljudski”.
Vojnik VRS Srđan Aleksić 21. januara 1993. na trebinjskoj pijaci suprotstavio se grupi vojnika iste vojske kojoj je i on pripadao i pokušao da spase muslimana Alena Glavovića od njihovog napada. Aleksića su napali, tukli kundacima i on je preminuo nakon šest dana u komi, 27. januara 1993. godine.
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”. Advokat osuđenih za ubistvo na suđenju je rekao: “Tako mu i treba kada je branio balije”.
“Sarajevski mediji su od Srđana napravili ‘jednog od rijetkih srpskih pacifista’, borca protiv ‘srpskog ekstremizma’ i još mnogo toga koristeći njegovo ime. S druge strane, neki ultra-nacionalni srpski mediji su otišli u drugom pravcu, nazivajući ga švercerom i izdajnikom”, navodi Janjić.
Srđana, koliko sam ga poznavao, nijesu interesovali ni ratovi ni sukobi, ali ne iz ideoloških razloga, dodaje on.
“Jednostavno bio je dio naše trebinjske raje i kao i mnogi od nas iz tog vremena nije naučen da ljude dijeli po naciji i vjeri, već da čovjeka prihvati onakav kakav jeste, a u to nesrećno ratno vrijeme mnogi su izgubili tu sposobnost”, kaže Janjić.
Prema njegovim riječima, Srđan je prije svega bio i ostao čovjek.
“Drago mi je da su to mnogi prepoznali. Bio je patriota, volio je svoj narod, ali i sve druge ljude dobre volje i bio je hrišćanin. Nije se bavio politikom i ideologijom, volio je umjetnost i život”, navodi Janjić.
Kako kaže, junaci našeg vremena su tu pored nas i često nismo u stanju da ih prepoznamo, a zapravo to su samo ljudi koji u neljudska vremena nijesu izgubili ono što čovjeka čini čovjekom, a to je spremnost da pomognemo drugima u nevolji, pa makar i po cijenu sopstvene žrtve.
“Takav je bio Srđan”, ističe na kraju za B92 Sava Janjić.
(Anadolija/rtcg/b92)
