Ako želite da promijenite IME, to u CRNOJ GORI košta OVOLIKO!

Stotine Marija postaju Ivane, Nikole se prekrštavaju u ime Zoran, Miloradi u Milane, Ane u Anje, Milići u Miljiće… Tako se na novi identitet, koji u Crnoj Gori košta 20 eura, tokom prošle godine odlučilo čak 617 građana, među kojima 98 Podgoričana, 64 Ulcinjanina, 63 Plavljanina, te 45 Barana i 44 Bjelopoljca, piše Pobjeda.

Lično ime i prezime, prema podacima MUP-a, promijenili su i Rožajci, njih 37, zatim Nikšićani (28), Budvani (21). U Herceg Novom ime je promijenilo 16 građana, Beranama 15, Kolašinu i Tivtu po 14, Pljevljima i Cetinju po 12, Danilovgradu 10, Kotoru devet.

“Najmanje zahtjeva za promjenu ličnog imena i prezimena zabilježeno je u tri opštine, u Andrijevici šest, Mojkovcu pet i u Šavniku dva. U gradskoj opštini Tuzi podnijeta su 54 zahtjeva, a u Golubovcima 48”, kazali su Pobjedi iz MUP-a.

Upoređujući podatke iz prethodnih godina, iz MUP-a ističu da nije zabilježeno značajno povećanje ili smanjenje broja zahtjeva za promjenu ličnog imena.

“U 2014. godini pristigla su 633 zahtjeva, što je za 16 zahtjeva više nego prošle godine. Za prvih 50 dana 2016. godine evidentiran je 61 zahtjev, od kojih je najviše bilo u Podgorici (12), a najmanje u Pljevljima i Herceg Novog (po jedan)”, ističu iz MUP-a.

Ime po svom izboru Lično ime ili prezime ili i jedno i drugo može se promijeniti nakon promjene porodičnog ili ličnog statusa – usvojenja, utvrđivanja očinstva ili materinstva, sklapanja, razvoda ili poništenja braka ili po zahtjevu crnogorskog državljanina.

“Zahtjev treba podnijeti filijali ili područnoj jedinici za upravne unutrašnje poslove MUP-a, uz dokaz o izvršenoj uplati takse od 20 eura”, kažu iz MUP-a.

Iako su građani slobodni u izboru svog novog imena bez ikakvih ograničenja, iz MUPa kažu da nije bilo odstupanja od onih uobičajenih koja se koriste u našoj zemlji. U većini slučajeva, navode iz MUP-a, zahtjev za promjenu ličnog imena podnose punoljetna lica.

Međutim, dešava se i to da promjenu ličnog imena maloljetnog lica zahtijeva jedan roditelj. U tom slučaju, objašnjavaju iz MUP-a, uz zahtjev je obavezno prilo- žiti saglasnost drugog roditelja. Ako promjenu ličnog imena zahtijeva staralac maloljetnog lica potrebno je odobrenje organa starateljstva. U Crnoj Gori je bilo slučajeva promjene pola. Međutim, iz Ministarstva unutrašnjih poslova kažu da još uvijek nijesu dobijali zahtjev za promjenu ličnog imena po tom osnovu.

Razlozi promjene

Razloge zbog kojih neko želi da promijeni ime ili prezime nije potrebno navoditi u zahtjevu MUP-a. Psiholog u Centru za mentalno zdravlje Marko Đurđić smatra da jedan od razloga zbog kojeg neko želi da promijeni svoje ime jeste negativno iskustvo u djetinjstvu, pretežno izazvano verbalnim nasiljem vršnjaka ili zato što je njihovo ime bilo neobično, te su ga doživljavali kao prepreku u socijalizaciji i osjećaju pripadnosti vršnjačkoj grupi. Želju za promjenom imena, dodaje Đurđić, mogu podstaći i kulturološki i religijski razlozi, zatim nemogućnost da se osoba identifikuje sa imenom, promjena sredine življenja, transrodne osobe…

“Imena mogu značiti ili predstavljati nešto što osobi nije prijatno u smislu da podsjeća ili predstavlja nekog koga ne želi, te se može javiti želja za promjenom. Samim tim, ta promjena bi uticala na bolje integrisanu ličnost i zrelije osjećanje identiteta, a time i na mentalno zdravlje uopšte”, objašnjava Đurđić.

Ime svake osobe, pored toga što čini njegov identitet i izdvaja ga od drugih ljudi, može imati i značajnu ulogu za njega i njegovu psihu. Dozivanje nekoga njegovim imenom, ističe Đurđić, može dosta uticati na onoga ko se na to ime odaziva.

“Posjedovanje lijepog i zvučnog imena ne samo da čovjeku daje samopouzdanje nego može i da rezultira time da i drugi imaju pozitivno mišljenje prema njemu. Zato na pitanje “Ko sam ja”, često ćete čuti odgovor: Ja sam – ime i prezime. Takođe, kada se upoznajemo sa drugom osobom, uvijek kažemo svoje ime (a često i prezime). Samim tim, možemo vidjeti zašto je bitno kako mi doživljavamo naše ime i koliko nam je ono bitno u samoprikazivanju, a sve sa ciljem da budemo zapamćeni kao autentični”, pojašnjava Đurđić.

Često se u predstavljanju nas samih, dodaje on, koristi i nadimak.

“Što je nadimak čudniji i nesvakidašnji, predstava o sebi je autentičnija”, ističe psiholog.

Stupanje u bračnu zajednicu ili izlazak iz nje jedan je od najčešćih razloga za promjenu prezimena. Neko, smatra Đurđić, promijeniće očevo prezime jer misli da mu u životu smeta, dovodi ih u neugodne situacije zato što znači neku pogrdnu riječ iz maternjeg jezika. Takve osobe često uzimaju djevojačko prezime svoje majke.

“Neko će prezime promijeniti jer je odrastao u porodici koja je poznata po problematičnoj istoriji, te zbog socijalnog pritiska ne želi da mu drugi ljudi pripisuju negativne karakteristike. Neko želi da promijeni prezime jer su žrtve psihičkog i fizičkog maltretiranja od strane člana porodice, time praveći distancu od agresora i traume, a sa ciljem da svoj život promijeni, što se kaže “od nule”, kaže Đukić.

(Pobjeda)