Nevolje Rakočevića: Pored svih problema najviše nam nedostaje hrana

Velizar, otac četvoro djece, teško je povrijeđen prilikom fizičkih poslova koje je radio u šumu, dok je njegova supruga Daliborka u potpunosti izgubila vid na jednom oku, a opasnost prijeti i za drugo oko. Uz zdravstvene probleme, Rakočevići su i socijalno ugroženi. Žive nedaleko od grada sa 100 eura mjesečno što im kažu ne može da podmiri ni osnovne potrepštine za djecu.

Kako je Dnevnim novinama kazao Velizar Rakočević, porodica živi privatno u prigradskom naselju Selište. Od 180 eura materijalne pomoći plaćaju kiriju 50 eura i struju oko 30 eura, a za život im ostaje 100 eura. Dvoje djece su osnovci, dok dvoje još ne idu u školi.

“Šta da vam ispričam, ranije sam fizički radio i ne stidim se bilo kojeg fizičkog posla da prehranim djecu, međutim, prije dvije godine dok sam radio u šumi na mene je pala bukva i tom prilikom mi je lobanja pukla u dužini od 17 centimetara. Dobio sam i izliv krvi na mozak, a svakodnevno primam infuzije od nesnosnih glavobolja. Dva hematoma koje imam na mozgu su se povećali, svu dokumentaciju posjedujem, i od tada mi je zabranjen bilo koji fizički posao čak ni kola ne smijem da vozim” kazao je Rakočević.

On je objasnio da mu je prije nekoliko godina bivši predsjednik opštine Mileta Bulatović dao plac na Lugu pored Tare i da je on tu bio iskopao temelje za gradnju kuće, no kako je povrijeđen u šumi, više nije mogao da radi pa je i gradnja kuće stala, a temelji skoro da su zatrpani.

Velizarova supruga Daliborka je u još lošijem zdravstvenom stanju. Poptuno je izgubila vid na lijevom oku, dok trenutno prijeti opasnost da ostane bez vida i na drugom oku ukoliko se hitno ne podvrgne operaciji.

“Nemam mogućnosti da se liječim, a kamoli da obezbijedim sredstva za operaciju, dok svakodnevno gubim vid. Danas moram u Podgoricu kod ljekara, a ni do tamo nemamo novca da odemo. Ja čak ni sinovima koji idu u školu ništa ne vidim da pokažem od domaćih zadataka. Higijenski uslovi u ovoj kući su nam nikakvi. Vodu za piće donosim u bidonima”, istakla je Daliborka.

Umjesto u kući, Daliborka pere veš na obližnjem potoku, bez obzira na vremenske uslove. “Teško jeste ali šta da radim, djeca moraju biti čista i za školu, a i van nje. Najgore mi je zimi, za minut mi se ruke na potoku što od hladnoće, što od ledne vode zamrznu. Nas je šestoro pa svaki dan dosta toga ima da se pere. Ali nama najviše nedostaje hrane, pored svih problema koje imamo”, kazala je Daliborka.