TRAGEDIJA: Vladimir Milošević (57) se RAZNIO BOMBOM u minstrovoj poslastičarnici!

“Molim vas, izađite napolje, ovo što ću uraditi neće biti nimalo prijatno…“, bile su poslednje riječi Vladimira Miloševića (57).

Nekoliko trenutaka kasnije aktivirao je bombu kojom se raznio.
Ko zna koliko dugo je nesrećni Vladimir planirao dan kad će se na tako jeziv način ubiti, i ko zna da li je baš htio da to bude ponedjeljak 21. mart, ali jedno je sigurno: riješio je da u boegradskoj poslastičarnici „Petković“ okonča život jer ga je podsjećala na – djetinjstvo. I na prvi slatkiš pojeden s roditeljima.

Podsjetimo, jeziva smrt koja je tog kišnog dana uzdrmala Beograd dogodila se u poslastičarnici Bratislava Brace Petkovića, bivšeg ministra kulture.

Nije znao da se čuva

– Roditelji su mu bili intelektualci. Majka arhitekta, a otac učitelj. Bio je jedinac, ali oni, posvećeni karijeri, nisu imali mnogo vremena za njega. Dobijao je, čini mi se, od njih sve, osim roditeljskih savjeta kako se boriti u životu. Nisu ga naučili čega da se čuva… – kaže za Kurir starija gospođa koja je Vladimira i njegove roditelje upoznala kad su se doselili u njenu zgradu, moleći da joj ne objavljujemo ime.

Vladimir Milošević stigao je u veliki grad još kao dijete s roditeljima iz Ćuprije. Živjeli su u strogom centru Beograda, blizu poslastičarnice.
– Tada je poslastičarnicu vodio Bracin otac. Vladimirovi roditelji su s Bracinim bili u dobrim odnosima. Znam da je Vladimir tamo s mamom i tatom pojeo prvi slatkiš, ko zna, možda baš kesten-pire, pa me ne čudi što je odlučio da s tim sjećanjem napusti ovaj svijet, koji mu, očigledno, ništa drugo lijepo nije dao – kaže kroz suze komšinica.

Droga i nasilje

Prema njenim riječima, Vladimiru su roditelji, u zamjenu za vrijeme koje je trebalo da provedu s njim, davali novac, „a onda se desilo ono što se dešava s djecom koja imaju mnogo para i nedovoljno straha od života“.
– Počeo je da se drogira… Sjećam se da su oni već bili stari, a on je u svom tom haosu znao da bude nasilan prema njima. Pokušavao je da se liječi, ali bez prave podrške, i to je bilo teško… Prije dvije godine prodao je stan, novac je ubrzo potrošio i nije imao kud. Ne sumnjam da ga je to što je radio roditeljima u dubini duše boljelo. Vjerovatno je odlaskom u poslastičarnicu htio da oživi sjećanje na bezbrižne dane s njima.

I tako, usred bijela dana, završila se jedna tužna priča u čuvenoj beogradskoj poslastičarnici. Nažalost, svi njeni slatkiši nisu uspjeli da savladaju Vladimirovu gorčinu, koja ga je natjerala da sebe raznese na komade.