Nikčević: Srozavanje obrazovanja FPN-a glavna nadležnost Rektorata
Saopštenje Nikčević prenosimo u cjelosti:
Polemike o reorganizaciji studijskih programa Fakulteta političkih nauka u Podgorici ne jenjavaju proteklih dana, ali to, s obzirom na ozbiljnost problema koji se nalaze u njihovom središtu, ne bi trebalo da čudi. Kao bivši student ovog fakulteta, nijesam mogla da ostanem imuna na sva dešavanja, jer me za njega vežu izuzetno lijepe uspomene, koje su se rađale i stvarale tokom četvorogodišnjih studija.
Reforme u cilju unapređenja kvaliteta visokog obrazovanja su nešto što je poželjno, ali reforme koje se ne zasnivaju na dovoljno transparentnim, sveobuhvatnim, neutralnim i objektivnim analizama su neprihvatljive.
Imajući u vidu način na koji se vodi obrazovna politika u Crnoj Gori, neophodno je da se prethodno postave brojna pitanja: ko su ti eksperti koji su vršili analize, kako se ona vršila, postoji li alternativa ili je jedino rješenje gašenje smjerova, da li su se konsultovali ostali fakulteti političkih nauka iz regiona?! Da li je prihvatljivo da jedan od aktera reforme izjavi da za njega političke nauke i nijesu nauke?!
Da li se moglo pristupiti alternativnim oblicima racionalizacije ili su se koplja morala slomiti na jednu mladu univerzitetsku jedinicu, čiji studenti, pritom, za Rektorat i Upravu FPN-a kao i da ne postoje? Ovo zapažanje potvrđuje i činjenica da studenti FPN-a nijesu dio dijaloga, već im se rješenje, jednostavno rečeno – nameće.
Ovo je prilika da se otvori i drugi, suštinski problem – zapošljavanje svršenih studenata Fakulteta političkih nauka, koji se ovim takozvanim reformama pokušava osakatiti. Za veliki broj nezaposlenih visokoškolaca koji su završili pomenuti fakultet nijesu krivi njegovi studenti, već država zbog svoje loše i neplanske upisne politike, kao i zbog toga što ne podstiče poslodavce da apsorbuju taj kadar. Ljudi, kao najvažniji resurs, mora uvijek biti na prvom mjestu, jer će upravo oni podsticati reforme javne uprave i druge institucionalne reforme, koje nijesu ništa manje važne od tehnoloških inovacija, a studenti FPN-a moraju biti njihov ključni nosilac. Izvor viška kadra ne produkuje jedino državni fakultet. Stoga, neophodno je ravnomjerno djelovati na sve obrazovne ustanove koje produkuju taj kadar. U suprotnom, radilo bi se o preraspodjeli sa državnog na privatno, što to bi pogodovalo samo partikularnim interesima privatnih ustanova. Možda je “kvaka” baš u tome?!
Umjesto da odgovori na sva pitanja koja su se čula u javnosti i na vrlo opravdan zaključak da je neutemeljena i, sada već, famozna reorganizacija samo kulminacija višegodišnjeg urušavanja i uvod u postepeno gašenje Fakulteta političkih nauka, Rektorka je u intervjuu jednom dnevnom listu pokušala da ispraznim frazama anestezira javnost u vezi sa pokušajem njegovog ukidanja.
Na kraju, drage moje kolege, neka nam je srećna deseta godišnjica fakulteta. Obilježimo je na upečatljiv način, jer ko zna hoćemo li dočekati jedanaestu.
