Pravoslavni vjernici danas, slave svete Blagovijesti. Ovo je jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, dan kada je arhangel Gavrilo donio bijeli krin Mariji, i objavio joj vijest da je ona izabrana da bude ta koja će roditi Isusa Hrista.

Blagovijesti znače radosno saznanje. Na Blagovijesti je održavan vedri i živopisni narodni običaj koji se zove ranilo.

Protivno ubjeđenju da do Vaskrsa nije uputno veseliti se, ranilo se vrlo veselo praznovalo. Ranilo bi počinjalo obično u ponoć, ili praskozorje, i to pjesmom djevojačkom, a završavalo u opštem veselju i razdraganosti.

Ponekad u cik zore djevojke bi uoči ovoga dana nakupile suvadi i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na nekom brdu ili seoskom raskršću.

Uz vatru se veselilo i muško i žensko, a ponegdje, uz mlade, i stariji. Bilo je uobičajeno da se vatra na ranilu ili bukari preskače. To je činjeno radi zdravlja, ali i da ljude, kako se vjerovalo, ne bi te godine ujedale zmije.

U narodu Blagovijesti važe i kao dan koji se svetkuje zbog zmija, pa je ovoga dana bilo zabranjeno pominjanje njihovog imena, jer se vjerovalo da se ovoga dana bude iz zimskog sna svi gmizavci.

U raznovrsnim vjerovanjima se zanimljivošću izdvaja ovo, uglavnom svuda poznato, koje kazuje da se noću uoči Blagovijesti može vidjeti da gori vatra na onim mjestima gdje se nalazi zakopano neko blago.