Crna Gora jedina na Jadranu nema bušotine
Crna Gora sa zakašnjenjem ulazi u početnu, istražnu fazu eksploatacijia nafte i plina u Jadranskom moru jer je u gotovo svim zemljama koje dijele more ona decenijama prisutna.
Međutim ne može se govoriti o nepovoljnom regionalnom kontekstu koji prati nastojanje države da od te oblasti ostvari benefite, na šta ukazuju organizacije za zaštitu životne sredine i protivnici eksploatacije fosilnih energenata, smatra v.d. direktora Uprave za ugljovodonike Vladan Dubljević ,
“U Jadranu se nafta i gas istražuju i proizvode više od 40 godina. Trenutno ima preko 1.500 istražnih i proizvodnih platformi. U italijanskom dijelu Jadrana je 1.358 istražnih bušotina, a u hrvatskom 133. Na italijanskom dijelu aktivno je više od 110 proizvodnih gasnih bušotina i 38 naftnih. U Hrvatskoj proizvodnih naftnih platformi nema, a gasnih je 18. U Albaniji se istraživanja sprovode već decenijama. Grčka je prošle godine raspisala tender za istraživanje nafte i gasa na deset blokova koji pokrivaju njenu cijelu zapadnu obalu, na samom ulazu u Jadran. Dakle, okruženje ne da nije nepovoljno prema ovim procesima, naprotiv, gotovo sve zemlje u Jadranu već decenijama istražuju i proizvode ugljovodonike”, kazao je Dubljević za Pobjedu.
On je podsjetio da je prije nekoliko dana u Italiji propao referendum o zaustavljanju procesa proizvodnje nafte i gasa u njihovom dijelu podmorja, što će intenzivirati proizvodnju sa druge strane Jadrana.
Ključni prigovor organizacija koje se zalažu za zaštitu okoline i mora je da postoji visok rizik od eksploatacije u basenu kakav je jadranski. To, smatra Dubljević, ne znači da naftna industrija isključuje valorizovanje turističkih kapaciteta.
“Postoji veliki broj primjera u Jadranu, ali i šire gdje se ove industrije uporedo odvijaju. Samo primjer Hrvatske, gdje je 18 proizvodnih gasnih platformi skoncentisano u Istri, koja je i turistički potencijal naših susjeda. Takođe, najviše bušotina, kako istražnih tako i proizvodnih, nalazi se upravo u italijanskom dijelu Jadrana, a i pored toga je Italija poznatija kao turistička destinacija. Grčka ima proizvodnju u zoni ostrva Tasos, naftno polje Prinos. Platforme se nalaze na osam do 18 km od obale, u dijelu u kom je u Grčkoj vrlo razvijen turizam. Na ovom prostoru naftna industrija i turizam opstaju zajedno oko 30 godina. Od trenutka kada je započeta proizvodnja nafte, Grčka bilježi rekorde u broju turista koji je svake godine posjete”, navodi Dubljević.
On smatra da se ne može prenebreći i zaobići dobit od valorizovanja zaliha nafte ukoliko bi, podrazumijeva se, istraživanja potvrdila da postoje zalihe isplative za ekploataciju.
“Benefiti od ovog projekta su višestruki i dijele se na fiskalne benefite, koji definišu da se ukupan prihod koji će država ubirati od buduće proizvodnje nafte i gasa kreće od 62 do 68 procenta neto profita kompanija u ovom sektoru. Osim toga, tu su i direktni prihodi kao što je naknada za površinu 300 eura po km2 što je prihod budžeta, zatim naknada za proizvedenu naftu i gas koja podrazumijeva 5-12 odsto zavisno od obima proizvodnje za naftu i dva odsto za gas, što je takođe prihod budžeta, porez od 54 odsto na neto dobit kompanija od čega je prihod 85 odsto naftnog fonda i 15 odsto budžeta kao i porez od 9 odsto na dividende, što je takođe prihod budžeta”, kaže Dubljević.
On ističe da ostali benefiti podrazumijevaju Fond za obuku i izgradnju kapaciteta u sektorima državne uprave povezanim sa istraživanjem i proizvodnjom ugljovodonika kao što su životna sredina, bezbjednost na moru, univerzitet, javno zdravstvo, koji predviđa 400.000 eura godišnje tokom faze istraživanja i 600.000 eura godišnje tokom faze proizvodnje.
Prema njegovim riječima, nijedna aktivnost vezana za istraživanje i proizvodnju ugljovodonika neće biti započeta prije nego što se dobije sagasnost na studiju procjena uticaja na životnu sredinu. Sve mjere koje Studija propiše obavezujuće su za kompanije, naglašava Dubljević.
Prema propisima, operateri koji izvode aktivnosti istraživanja i proizvodnje ugljovodonika poštovaće stroge procedure kako bi se izbjegle akcidentne situacije i ispuštanje hemikalija/ugljovodonika u Jadransko more.
U to spada i izrada studija bezbjednosti i plana za postupanje u slučaju akcidentnih situacija (izlivanje nafte) prije započinjanja bilo kakvih aktivnosti.
Prije započinjanja bilo koje vrste istraživanja i proizvodnje ugljovodonika, kompanije moraju obaviti sveobuhvatna snimanja morskog dna kako bi se utvrdila njegova osjetljivost i eventualno prisustvo predmeta koj i mogu imati uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi zaključuje sagovornik.
(Kodex.Me)
