Zoran Lazarević ima 67 godina i brkove duge 120 centimetara!
– Ne znam šta mi bi, počeh da ih krešem, pa pošto nisam uradio to kako treba, obrijah ih cijele. Kad mi uđe žena, pogleda me, pa učini: „Pu, kakav si grdan!“ Otad mi više nije palo na pamet da se brijem – kroz smijeh veli Zoran.
Do prrie dvanaest godina potkresivao ih je, a onda je odlučio da ih ne dira, da rastu dokle mogu.
– I, bogami, oni počeše da rastu, pa da rastu…. A ja ponosan. Vole žene brkove. I moja, ali i tuđe. I naše i sa strane.
Ipak, priznaje, nije lako održavati brkove duge do stomaka.
– Prije četiri godine moj unuk Maksa je imao samo godinu dana, pa kad me zgrabi za brkove, ne pušta. Otrgoh se nekako, al‘ mu šaka ostade puna brkova – priča Zoran.
– Kad radim, ja ih lijepo zataknem iza ušiju. Prije neki dan, sretne me gore u mom selu Gornje Dragovlje jedna baba, pa me pita: „Jesam li ja poludjela ili oćoravila, juče ti brkovi bijahu duži?“ A ja ih onda izvučem iz uva da umirim babu. Nije lako s njima, ali bez njih ne mogu. Ne bih to bio ja. Svaki drugi dan ih perem šamponom, moraju da se njeguju – ističe ponosni brkajlija.
AUSTRIJANKE LUDE ZA MNOM
Do prije pet godina sam bio u Austriji, tamo sam radio 40 godina. Bio sam omiljen tamo. Njihov car Jozef je imao brkove, a njihovi muški ih slabo nose. Kad se pojavim na ulici, žene dobacuju: „Ko car Joza.“ Idem sa ženom, a dvije se ustremiše na mene, pitaju mogu li da me poljube. Ja pristanem, a žena me gleda ispod oka, ne bi joj pravo, hvali se Lazarević.
(Kurir)
Excellent read, I merely passed this onto a colleague who was doing little research on that. And the man actually bought me lunch because I found it for him smile So let me rephrase that: Thank you for lunch!