PORODIČNO BLAGO ĐOKOVIĆA: Na putu do vrha Novakova porodica preživjela pakao, zelenaši stavljali nož pod grlo ocu Srđanu - Volim Podgoricu

PORODIČNO BLAGO ĐOKOVIĆA: Na putu do vrha Novakova porodica preživjela pakao, zelenaši stavljali nož pod grlo ocu Srđanu

Porodica najboljeg tenisera svijeta prošla je kroz brojna teška iskušenja kako zbog besparice ne bi prekinula Novakov razvojni put, zelenaške kamate im umalo nijesu došle glave

Oda porodične radosti u prvi sumrak nad Bulonjskom šumom. Dok se na jarbolu Rolan Garosa vijori srpska trobojka, sa tribine odjekuje “Nole, Nole”, čestitke šalju Hilari Svonk i Leonardo di Kaprio, dole na šljaci u zagrljaju Novak, Dijana i Srđan. Nakon himne “Bože pravde” na crvenoj zemlji Pariza Novak je sa toliko sanjanim peharom “Kupa musketara” imao recital teniske poezije i ljubavi.

“Kome poklanjam ovu pobedu? Životu, ljubavi koja nas ispunjava, svim ljudima koji su mi dali toliko toga. Jelena Genčić, moj pokojni đed…bez njih svega njih ovo ne bi bilo moguće, ali ni bez moje žene, djeteta…” 

Mnogi su tada pomislili: “Bože, život Đokovića je kao bajka. Šetnja Jelisejskim poljima u oblaku francuskog parfema, Pjer Karden, Pikaso, poljupci na obali Sene, kroasani na Monparnasu….” A šta je prethodilo toj slici: cvijeće, toplina, razumjevanja ili podrška? Ne, naprotiv!

U kandžama zelenaša

Porodica Đoković je u Parizu prošla trijumfalnu kapiju. Simbolika. Dijana i Srđan upoznali su na Kopaoniku na skijaškim stazama. Srđan se bavio skijanjem u rodnom Zvečanu i godine 1984. nakon završenog kursa, zaposlio se kao instruktor u “Geneksovoj” školi skijanja. Tu je upoznao Dijanu Žagar. Iz tog braka imaju trojicu sinova: Novaka, Marka i Đorđa.

Mnogo smo se mučili, samo mi znamo šta smo radili i kako smo se snalazili. Odlučili smo da rizikujemo i krenuli smo punim srcem. Sjeli smo sa Novakom za sto kad je imao 10 godina i pitali ga – šta ti hoćeš da budeš? Rekao je da želi da postane prvak sveta u tenisu. Bilo nam je teško. Dijete talentovano, ima tako veliki san, a mi bez novca da ga pratimo u tome. Iako smo imali posao koji nam je donosio novac, njegovi troškovi su bili veći. Snalazili smo se na razne načine, prije svega pozajmljivali smo novac i plaćali 15 odsto kamate na mjesečnom nivou.Sa Kopaonika su krenuli u slalom jednog drugačijeg života. Ruta je bila strma, kapije gusto i nepravilno raspoređene, prijatelji u magli, neprijatelji na stazi. Iz šume finansijskih problema kao gladni kurjaci vrebali su zelenaši.

Kako je Novak rastao i razvijao se, bilo je potrebno sve više i više novca. Restoran koji su držali na Kopaoniku, u kome su nabolju prođu imali italijanski specijaliteti i palačinke, nije mogao ni izbliza da pokrije Novakov razvojni put. Srđan je jednom bio primoran da pozajmi tadašnjih 300.000 maraka. Teško je to bilo vratiti. Čuvao je za sebe probleme sa ucjenama. Nije želio da porodicu opterećuje stvarima zbog kojih je nekoliko puta bio u životnoj opasnosti.

Jelena Genčić je jednom ispričala da joj je Srđan rekao: “Da samo znate koliko puta sam imao nož pod vratom.” To nije bila jezička figura. Srđan je pravio razne finansijske akrobatike kako bi ispunio skoro nemoguće zahtjeve. I uvek je stizao. Pozajmio bi od jednog da bi vratio drugom i tako u krug.

Mama Dijana: Teško je bilo pratiti Novakov razvoj

Dijana Đoković uz tužni smiješak, na čijim krajevima je njen šampion sa peharom napravljenim od kopaoničkog pruća, sjeća se tih dana:

– Teško je bilo. Novak se razvijao, trebalo ga je pratiti u svemu, a nije se imalo. Kad se samo sjetim kako nam je bilo kada je Novak sa 12 godina prvi put otišao sam od kuće. Tri mjeseca je bio u Minhenu u akademiji Nikole Pilića. Vodio je o njemu računa kao o svom detetu. Novak je počeo da se rano navikava na život van porodice, tako da mu kasnije duga odsustvovanja od kuće i nisu predstavljala problem- pričala je Dijana.
Đed Vlado i njegov sokoDanas, kad pročitate da je Novak samo od turnirskih nagrada zaradio 100 miliona evra, prisjetite se polutame suterenske sobe i britve na grkljanu glave jedne porodice. Put do Rolan Garosa nije “tu, iza ćoška”, ili “šetajte pravo pa prva ulica levo od Jelisejskih polja”. Do Rolan Garosa, Pariza, Londona i ostalih teniskih meka ne stiže se biznis klasom nego vozom drugog razreda preko Zidanog Mosta i Ljubljane – sklupčan na sedištu sa teniskim lopticama kao jastukom i pokrivačem od snova o peharu Vimbldona. . . Ima tu mnogo ćorsokaka i kroz njih se može proći sa lampom čije baterije pune ideali sporta, jednog velikog sna  i porodična sloga. Tako su put osvetlili Đokovići.

Dok su Srđan i Dijana radili na Kopaoniku, kako bi izdržavali porodicu, deda Vlado je brinuo o svom unuku. Svakog jutra je trolejbusom “41” ili “40”, ređe tramvajem, vodio Noleta na treninge od stana na Banjici do terena teniskog kluba Partizan.

“Moj đed Vlado mi je uvek bio izvor pozitivne energije. On je moj heroj i idol. Od malih nogu me je učio da se nikada ne predajem”.

Deda je Novaka zvao “Soko”. Znao je da će poleteti ka teniskom vrhu.

Moj unuk je najbolji na svijetu. On je pošten i predan poslu kojim se bavi i konačno je nagrađen za to. Prošlo je 18 godina otkako sam ga vodio na treninge, a sada je dočekao da bude prvi na svijetu. Svaka mu čast, ponosan sam na njega – govorio je deda Vlado u ljeto 2011.

“Novak mi je obećao pehar sa Rolan Garosa”

Jelena Genčić, žena koja je stvarala šampione poput Monike Seleš i Gorana Ivaniševića, najavom Nikoli Piliću u leto 1999. da je Novak “najveći talenat koji je videla posle Monike”, možda je iscrtala prelomnu tačku karijere sadašnjeg svjetskog broja 1. Ona je vidjela na Kopaoniku kako jedan dječak gleda njene treninge i rekla je da im se on pridruži:
NIKOLA PILIĆ ZA EKSPRES: Verujte mi, Nole je krvavo zaradio titulu na Rolan Garosu

– Trebalo je da dođe na teren u 14 časova. On je bio tamo već u 13.30 i čekao me stojeći a ne sjedeći, što je značilo da jedva čeka da počne. Novak je stajao kraj svojih roditelja i tokom razgovora on mi je korak po korak prilazio, da bi se u trenutku kada sam rekla da će biti među prvih pet na svijetu naslonio na mene. To je bio neprimetan gest, ali tada je između nas uspostavljena i emotivna veza i znala sam da mi vjeruje, a to mu je davalo sigurnost- ispričala je prije pet godina  Jelena Genčić za “Vreme”.

Jelena Genčić po obrazovanju je bila istoričar umjetnosti. Njen učenik je umetnički obogatio istoriju tenisa. Zanimljiv detalj vezan je za njen rad u školskoj redakciji TV Beograda. Dovela je na snimanje dječaka kog je tada trenirala. Na pitanje šta želi da bude kada poraste, dečak crne kose je odgovorio da želi da bude profesionalni teniser i prvak svijeta u tenisu jer je prvo naučio da igra tenis, a tek potom da piše.Bila je to prva izjava za medije Novaka Đokovića.

Jelena Genčić nije dočekala da joj njen Nole donese pehar sa Rolan Garosa

U svom poslednjem intervjuu datom 23. maja 2013. novinaru Zoranu Kecmanu, Novakova “teniska majka” je rekla:

– Svu svoju inteligenciju, snagu i borbenost usmjeriće sada ka osvajanju pehara u Parizu. Volela bih da se Nole sada maksimalno koncentriše na ono što dolazi, a to je grend slem u Parizu. Želim da ostvari to što je sebi zacrtao kao primarni cilj u sezoni, a to je trofej Rolan Garosa. Vjerujem da to može i da će i tu želju ispuniti, a onda će doći kod mene u Beograd sa peharom. Nego kako drugačije? To je naš mali dogovor”.

Deset dana kasnije, Jelena je preminula.

U nedelju uveče sa neba Pariza, nekoliko stepenica iznad Ajfelovog tornja Jelena Genčić i đed Vlado gledali su svog sokola sa Kopaonika, kako slavi okružen roditeljima. Do Pariza s ljubavlju!

(Expres)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com