NOVAK POJASNIO SVIJETU KO SMO: Da biste nas razumjeli, prvo treba da znate ovo!

Ova priča o tenisu iz jednog neobičnog ugla povela se kada su novinari “Tajmsa” zakazali intervju sa najboljim sportistom svijeta. U “Tajmsu” umiju da urade neke intervjue na prilično zanimljiv način, što i ne čudi: imaju iskustva sa vođenjem intervjua još od 1785, kada su te novine i počele da izlaze. Zato u ovoj teniskoj priči nema mnogo priče o uobičajenim teniskim aspektima, poput servisa, forhenda i bekhenda, niti ima hvaljenja rivala, a ni čuvenih pitanja koji donose čuvene odgovore sportista “biće teško, daćemo sve od sebe”.

Ne, ova priča je počela podsjećanjem “Tajmsa” na Novakovu mladost. Podsjećanjem da je sadašnji 29-godišnji teniski as dotakao “dno života” kada je 1998. i 1999. “konflikt između albanske gerile i srpskih snaga doveo do toga da se NATO pridruži onim prvima i bombarduje Srbiju”.

“Odrastali smo u okrutnim uslovima”, prisjećao se Novak bombardovanja koje je doživio kao 12-godišnjak i odmah poručio sledeće: “To je najvažniji faktor koji morate da znate da biste nas razumjeli. Sankcije, rat, bombardovanje. Ekonomska kriza. Mnoge juniorske turnire sam morao da propustim jer moji roditelji nisu imali novca… Ta iskustva su nas oblikovala. Vjerujem da zbog toga više cijenimo ono što imamo. Počeli smo sa dna. Posljedice tog vremena, nevolje tog vremena, duboko su usađene u nas”, rekao je Novak Đoković za “Tajms”.

Foto: ReutersNovak Đoković

Nole je nedavno osvojio Rolan Garos. Tako se u “bijelom sportu” prvi put od 1969. godine dogodilo da neko u jednom trenutku bude aktuelni vladar sva četiri grend slem turnira.

“Ona teška vremena su me učinila snažnijim”, ponovo se vratio Nole na temu koju kao da je podvlačio u ovom intervjuu. Ipak, nije o sebi govorio kao o nekakvom “teniskom supermenu”. Naprotiv.

“Da se razumijemo, nisam nepobjediv. Imam slabosti, a ponekad se i ne ponašam pristojno na terenu. Onda i zamolim za oproštaj ovaj univerzum, jer i to (čovjek sa slabostima) sam ja. Ego vas ponekad kontroliše…. Zato stvarno i mislim da postoji još ogroman prostor za napredak. Ne pričam o forhendima i bekhendima. Pričam o napretku mene kao ličnosti. To je uzbudljivo saznanje”, priznaje Đoković.

A napredovati kao ličnost, po njemu, ne smije da znači da se sve posmatra kroz materijalno. Niti kroz gordost, kada smo sami sebi najvažniji.

“Često smo učeni da o motivaciji mislimo na jedan sebičan način. Pričamo o tome kako ćemo, time i time, doći do novca, razmišljamo kako možemo da se okoristimo od onog što radimo. Ali, sjetite se Muhameda Alija. On je ostavio veliki zaostavštinu ne samo u sportu, već i šire, u društvu. Zašto? Jer je imao misiju koja se nije ticala samo njega samog. On je htio da dotakne druge”, zaključio je Đoković. Ili, zapravo, tek počeo.

(Darko Nikolić/Blic sport)