TEŠKO RAZOTKRITI: Profesionalci ne ostavljaju tragove!

“Osim što profesionalni likvidatori za sobom ostavljaju vrlo malo tragova, ili ih čak lažiraju, veliki problem za otkrivanje počinilaca predstavlja i to što očevici odbijaju saradnju sa policijom”, kazao je za Pobjedu kriminolog Velimir Rakočević.

Profesionalci koji se angažuju za povlačenje obarača, smatra on, ništa ne prepuštaju slučaju.

“Sva ubistva koja počine pripadnici organizovanih kriminalnih grupa veoma dobro su pripremljena, što uključuje prikupljanje relevantnih informacija o potencijalnoj meti, njenim navikama, kretanju i svim drugim bitnim karakteristikama značajnim za izvršenje zločina”, pojasnio je Rakočević.

Prema njegovim riječima, detaljno sačinjenim planom profesionalnog ubistva svakom članu organizacije određuju se zadaci.

“Jedan broj pripadnika zadužen je za nabavljanja oružja i eksplozivnih sredstava dok drugi prate metu. Treći su zaduženi za egzekuciju žrtve, a četvrta grupa ima obavezu da se pobrine za prevoz likvidatora na bezbjednu lokaciju. Peta grupa je zadužena za uništavanje tragova i predmeta krivičnog djela”, pojasnio je Rakočević.

Osim upoznavanja sa navikama žrtve, profesionalci veliku pažnju poklanjaju planiranju i uklanjanju tragova sa mjesta odakle je ispaljen smrtonosni hitac.

“Najveći problem u razotkrivanju ovih krivičnih djela je tome što na mjestu zločina ostaje vrlo malo tragova. Oružje iz kojeg je pucano, odjeća i automobil koji se koristio za prevoz do mjesta odakle je žrtva likvidirana se najčešće spaljuju kako bi se uništili svi tragovi”, kazao je Rakočević.

On navodi da specifičnost profesionalnih ubistava predstavlja i to što između žrtve i naručioca stoji ubica.

“Niti koje spajaju naručioca i žrtvu se u ovim slučajevima kidaju. Naručilac ima čvrst alibi i njegovu umiješanost u zločin je teško dokazati”, objašnjava Rakočević.

Angažovanju profesionalca naručilac ubistva pribjegava kako bi obezbijedio da nikada ne bude otkriven.

Osim što su ovi zločini brižljivo planirani, nemali problem predstavlja odbijanje svjedočenja iz straha od odmazde podzemlja.

Rakočević kaže da analiza mjesta događaja može da ukaže na postojanje tipičnih i atipičnih tragova koji ukazuju da se radi o profesionalnom ubistvu.

“Tipični model ukazuje na postojanje tragova koji su karakteristični za određenu kriminalnu organizaciju. Ekskluzivni model susreće se kod onih tragova koji upućuju na novi tip kriminalne organizacije”, pojašnjava on.

Rakočević navodi da profesionalni ubica pretežno posjećuje mjesto zločina prije izvršenja kako bi postavio lažne tragove.

“Profesionalne ubice nerijetko fingiraju pojedine tragove i predmete kako bi policiju skrenuli sa pravog puta u razotkrivanju ovih kriminalnih djela. To čine tako što insceniraju pojedine predmete i tragove da bi prikrili sebe”, pojašnjava Rakočević.

Egzekutori na revers

Komentarišući profil osoba koje za novac ispaljuju smrtonosne hice, Rakočević navodi da se radi o delinkventima koji nepogrešivo vrše teška ubistva tako što pažljivo biraju mjesto, vrijeme i sredstvo izvršenja zločina.

“To su osobe koje ubijaju hladno i surovo i potpuno su indiferentni na patnje žrtve. Profesionalne ubice u sebi nose sadističke crte ličnosti, vođene su sopstvenim potrebama i žrtve tretiraju kao da nijesu ljudska bića”, navodi Rakočević.

On tvrdi da su likvidatori danas sastavni dio kriminalnih klanova.

Kriminalne grupe koriste razne metode kako bi otežale istragu profesionalnih, naručenih ubistava. Rakočević navodi da je jedna od njih i angažovanje profesionalnih ubica iz drugih kriminalnih organizacija koje su im posebno bliske.

“To rade u onim slučajevima kada postoji opasnost od direktnog angažovanja osoba za koje policija ima operativne podatke i samim tim veliku mogućnost za brzu identifikaciju i lišenje slobode. Na ovaj način kriminalne grupe izgrađuju i jačaju saveze što ih čini imunim na djelovanje oficijelnih struktura kaže on. Kriminalne organizacije su sve više sklone ujedinjenju, a jedna drugoj konkurišu samo kada se sukobe oko zone interesa”, tvrdi Rakočević.

“Postoje indicije da veliki broj profesionalnih ubica dolazi iz vojske, sa ratišta, iz specijalnih jedinica i sl. U svakom slučaju, oni moraju biti vrhunski osposobljeni za rukovanje vatrenim oružjem i eksplozivnim napravama”, navodi Rakočević.

Posljednjih desetak godina policiju i vojsku u regionu napustilo je više stotina dobro obučenih članova koji su prošli i usavršavanje u inostranstvu.

Neki od tih ljudi prešli su na drugu stranu zakona. Uglavnom su ušli u poslove sa drogom. On podsjeća da se kriminal ne ograničava granicama države, pa bivših specijalaca koji rade kao plaćene ubice ima u zemljama u regionu.

U Podgorici i Budvi najviše nerasvijetljenih ubistava

Prema statistici Uprave policije Crne Gore, tokom 2013. i 2014. godine registrovano je 27 ubistava, od čega šest sa nepoznatim počiniocem.

Najviše ubistava tokom posljednje dvije decenije izvršeno je u Podgorici, gdje se dogodilo 15 likvidacija čiji izvršioci nijesu poznati.

U glavnom gradu likvidirani su i visoki policijski funkcioneri Goran Žugić i Darko Beli Raspopović. Ne znaju se imena ubica ni Milana Krstovića, Mladena Klikovca, Srđana Miranovića, Srđana Vojičića, Đorđija Ičevića, poznatijeg kao Đoko Nesanica. Takođe, nepoznate su ubice Darka Pavićevića, Andrije Mrdaka, Vinetua Strugara i Milutina Radovića, kao ni Duška Jovanovića, vlasnika i urednika Dana.

Poslije Podgorice, najviše nerasvijetljenih likvidacija desilo se u Budvi, gdje je, prema policijskoj evidenciji, izvršeno 11 ubistava.

Pitbul jedini zvanični plaćenik

Prema dostupnim podacima, jedino je Saša Cvetanović, zvani Pitbul, policiji u Crnoj Gori priznao da je bio egzekutor i saopštio iznos za koji je unajmljen. On je, navodno, dobio 30.000 eura da ubije Nikolu Bojovića, mlađeg brata Luke Bojovića. Pitbul je u policiji tvrdio da je novac dobio od Slobodana Šaranovića, kojem je motiv za naručeno ubistvo bila osveta zbog prethodne likvidacije njegovog brata i kuma, koju je on pripisivao Bojoviću. Posljednje likvidacije u Crnoj Gori, gdje su se na meti našli Goran Đuričković i Armin Muša Osmanagić, bez sumnje su odradile profesionalne ubice. Uprkos tome što je jedna ekipa, navodno zadužena za likvidaciju Đuričkovića, spriječena da odradi posao, naručilac je angažovao drugog ubicu koji je budvanskog biznismena u oktobru prošle godine ubio iz snajpera sa zidina Starog grada u Budvi dok je on stajao ispred svog restorana. Osmanagić je likvidiran u septembru 2014. godine jednim metkom iz puške sa snajperom, dok je izlazio iz bašte svog restorana ,,Savoja“ u Baru. Ubica je na njega pucao iz ukradenog ,,renoa megan“ ljubljanskih registracija, koji je bio parkiran nedaleko od lokala ubijenog.

Nakon što je Osmanagić ,,pokošen“, pretpostavlja se da su se najmanje dva napadača odvezla do depoa željezničke stanice, gdje su zapalili ukradeni automobil i pušku ,,crvena zastava“ iz koje je ispaljen smrtonosni metak kalibra 7,9. Smrtonosni hici na Đuričkovića i Osmanagića ispaljeni su iz snajpera sa više od 100 metara udaljenosti, što ukazuje da se radi o vrhunskim profesionalcima. Direktni počinioci kao ni naručioci ovih likvidacija nijesu još otkriveni. Većina plaćenika često mijenja mjesto boravka, koristeći, po pravilu, falsifikovane dokumente.