ISPOVIJEST MONAHA ARSENIJA: Znam kako su stradali članovi EKV – a

Ovo je saga o monahu Arseniju, čovjeku koji je živi svjedok stradanja svojih prijatelja, ikona rock&roll-a sedamdesetih i osamdesetih godina.

Varljivi zidovi rock&roll-a

Sedam godina je proveo u manastirima širom svijeta, osmaljen pet godina na planini bez kontakta sa svetovnim da bi pronašao put spasenja.  Arsenija smo jednom zatekli u manastiru Ostrog, gdje je bio spreman da govori o narkoticima, svom i životu svojih prijatelja. Bio je dio poznate jugoslovenske muzičke ekipe, odrastao sa njima na istom asfaltu. A onda je krenuo put smrti članova EKV-a, kada je naš sagovornik postao veliki protivnik narkotika i svega pomenutog.

“Naduvaš se hašišom, uzmeš gitaru, kreneš u svoj svijet, a od tog svijeta, samo je jedan korak do suicida”, počinje svoju priču Arsenije.

“Rođeni smo u Beogradu, bili nerazdvojni od djetinjstva: Ja, Milan Mladenović, Bojan Pečar, Magi, Ivica Vdović… Bojan i ja smo u to vrijeme imali svoju grupu, ja sam pjevao i svirao klavijature. Mi smo bili ljudi koji su htjeli nešto novo. Bili smo djeca beogradskog asfalta, velikog srca, svi talentovani za umjetnost. Međutim, krenuli smo putem kojim nijesmo imali namjeru, a u tom nekom komunističkom periodu možda je to i bio jedini način da iskažete bunt i upadnete u varljiva četiri zida rock&roll-a”, prisjeća se monah.

Heroin ubio umjetnost

Kako tvrdi, svi njegovi prijatelji, muzičari, pjesnici, glumci, slikari pokošeni su sidom, hepatitisom i pronađeni predozirani. A oni koji su ostali da žive još uvijek su među istiim zidovima. Najbolniji gubitak za Arsenija je najbolji drug iz detinjstva, slikar Dušan Gerzić Gera.

I njega je ubio heroin, a to je bio trenutak kada je monah shvatio da monografija o njegovom najboljem prijatelju poziva generacije na stravičan put narkotika.

” Gera je bio divan čovjek sa ogromnim talentom, ali i on je pokošen heroinom. Bio je jedan od idola ovog svijeta, ali je zapravo trebao biti antidol. Rockenroll ostavlja ožiljke i teške posljedice”, vraća se sjećanjima Arsenije. I dok je danas nemoguće otrkiti identitet stradalnika od droge, u svojoj knjizi “Bog i rock&roll” ovaj duhovnik, dajući suvu statistiku, opisuje stradanje članova popularne grupe “Ekatarina Velika”, gdje govori da je prvi od heroina umro Ivica, vjerovatno najbolji bubnjar koga je Beograd imao. Zatim je otišao vođa grupe gitarista Milan, pjevač i nadareni kompozitor.

U Londonu je završio basista Bojan. Posle svih, preminula je Margita, klavijaturista, pri kraju sva otečena od narkotika, alkohola i ljekova.

Mistični obredi

Ono što je zaželio jeste da pokaže drugu medalju ovog muzičkog pravca, a da nije put slave. Diplomirani stomatolog Aleksandar Jovanović, danas monah Arsenije,tvrdi da je kompetentan da govori o ovom svijetu, jer je razlika između njega i ostalih klinaca životno iskustvo i to ne bilo kakvo. Iako je bio saputnik ex Yu muzičkih ikona, uspio je da se spasi na svoj način.

“Baš zato sto su svi mrtvi, što sam ih posmatrao kao braću i sestre, vidio sam da se djeci pokazuje da žive njihovim životima. Pisao sam otvoreno, a Bog mi je svjedok da nisam ništa izmislio, jer sam i ja praktično bio gori od svih njih”, priznaje Arsenije.

A nastupe koje su imali, objašnjava kao mistične obrede.

To su bile električne liturgije, na toj liturgiji pričešće je bio narkotik, džoint ili crta. A kako je svijet rock&roll-a tako dobar, zašto nam treba narkotik?” , postavlja pitanje i sebi djeci ovog vijeka.

Ipak, neki od njegovih živih prijatelja još uvijek su u tom istom svijetu, na sreču živi, mada odavno ne mogu da stvaraju, već žive od stare slave.

“Čovjek je slobodno biće i vrlo često čini loše i sebi i drugima, i tih dvadesetak godina monaškog života sam se borio i možda se nikad neću izboriti protiv prve dvije decinije svog bitisanja. Moje je da pokušam da objasnim i prevedem ljudima ono što ne vide, jer nijesu iskusili, jer i ja sam bio mangup, probisvijet, čitao sam i gledao i doživio svašta. Nisam dijete koje je došlo sa sela pa nije spremno da se uklopi. Treba uživati na ovom svijetu, konzumirati svijet na pravi način. Rokenroll ima neki smisao samo u počecima i da to bude samo jedna vrsta bunta protiv sivila svakodnevice, ukoliko se pređe granica, uz konzumiranje naroktika, on postaje otrovan, ako se pretjera postaje smrtonosan. Mada, ovaj muzički pravac je arhaičan izraz, jer samo ono što je davno stvoreno, danas je živo” , sa sjetom zaključuje priču Arsenije.

Autorka: Hajdana Simović