Crnogorski pjesnik stihovima predskazao svoju smrt - Volim Podgoricu

Crnogorski pjesnik stihovima predskazao svoju smrt

“Ja i voda smo dio jedne velike vode. Ona je moje ime, a voda uvijek otiče prije mog imena…”

1988. godina, 30.oktobar. Slutnja je ispisala istinu. Dvadesetdevetogodišnji pjesnik Radule Željko Damjanović sa svojim prijateljem Spasojem Pajom Blagojevićem, nestao je u Drini. Tražili su ga 60 dana. Na kraju je bilo onako kako je sam pjesnik previdio: U studenom decembru, u noći kada se smijenjuju godine, pjesnika je pronašlo čobanče.

Da pjesničke slutnje nisu samo metafora, dokaz je ono što je crnogorski pjesnik Radule Damjanović ostavio za sobom u obliku sjećanja i spisa. Na granici nevjerovatnoga do detalja previdio je svoju tragičnu smrt …

Vidoviti pivski pjesnik

“Pun krivina i klizav otegao se drum pred dvojicom prijatelja i kolega pjesnika”, napisao je tada Petar Milatović za pjesnika “koji je znao svoj put”, a u novinama su osvanuli mnogi naslovi, poput onog tačnog “Vidoviti pivski pjesnik”.

A Piva, zavičaj Damjanovića i u stihovima ga je obilježila, najmlađi od sedmoro djece, odrastao u kući gdje je knjiga bila suština života, za šta je opet “kriv” taj pisani gen.

Oni koji su ga poznavali ili čitali njegove stihove mogli su zaključiti da je bio više od običnog pjesnika, više od plemenitog i mudrog mladíća.

Vraćajući se sa Sajma knjiga u Beograda, Damjanovića i nešto starijeg Spasoja Paja Blagodjevića, 30.oktobra 1988.godine odnijela je rijeka Drina. Brza, mutna i nepredvidiva, kako to hoće od jesenjih kiša.

“Na ovoj cesti, gdje ne možeš dalje i slomiše moga konja vranca, svaku veče neka mjesec šalje, pozdrav staroj majci iz nepočin klanca.”

Prizivi nebeskog šetača

Da li je baš u trenutku smrti na magistrali, pjesnik recitovao ove stihove, istražni organi nijesu mogli utvrditi, kao što nisu mogli pronaći njegovo tijelo.

Utvrdili su da je automobil sletio u Drinu, uzvodno od Višegrada i da su oba putnika poginula. Za Radulom se tragalo se do kraja decembra.

U rukopisu, čije je dijelove policija našla okačene o okolno šiblje, Damjanović je pretpostavio svoju sudbinu.

“Voda i miris riba, razbijeno čelo, na oštrici noći i teče krvava rijeka. Umrla pjesma pjesniku na usnama …”

Angažovane su bile sve spasilačke ekipe Crne Gore, ali ipak nijesu uspjeli da ga pronađu. Čovjek, osobenjak, koji je najbolje poznavao ćud rijeke, upozoravao je porodicu, ronioce i prijatelje:

“Daće ga Drina kad njoj bude milo. Idite kući, ne izazivajte je …”

Još jedna u nizu simbolika. Uoči prvog januara, 31.decembra naveče, pjesnika je pronašlo čobanče.

A sa njim je pronađeni i stihovi.

“A na međi u klisuri, leti pjesnik u rijeku i za otkup šalje pjesme, niz rijeku nek poteku.”

Predosjetio barski zemljotres

Na prvu godišnjicu stigla je i Radulova prijateljica , sa razglednicom koju joj je mladić poslao 11. aprila 1979 godine.

“Bježi što prije, Baru prijeti katastrofa”.

Razorni zemljotres pogodio je crnogorsko primorje 15. aprila 1979.godine. Najteže je stradao Bar. Djevojka je imala sreće. Tog dana nije bila u gradu.

Radule je kao diplomirani pravnik radio u plužinskom MUP-u, prije tragične smrti objavio je samo jednu zbirku poezije naslovljenu kao ”Premijera crnog kofera”.

Posmrtno su objavljene ostale zbirke poezije, “Prizivi nebeskog šetača”, “Voda ime” i “Slutnja sjutrašnjeg dana” …

Voda je moje ime

A kada smo kod vode, čini se da je ovaj pjesnik najbolje poznavao, o njoj i o sebi, ovako je govorio:

“Spašavaj se ko može, ja sam neplivač bez straha. Moja je smrt u ognju, a ja i voda smo dio jedne velike vode. Ona je moje ime, a voda uvijek otiče prije mog imena…”

Sama simbolika i u naslovima knjiga i pjesmama, a kamoli u samim stihovima.

“Čujem plač moje majke za mojim likom, za pogrebnu povorku sam sam kriv. Povampirila se u meni pogibija, poslala pošiljkom u smrt”.

Cijenjen i voljen među kolegama i prijateljima, Radule je nesumnjivo bio jedan od najperspektivnijih mladih pjesnika u Crnoj Gori, ali i regionu. Nevjerovatno je kako je i opisao sebe u liku drugog mladića, u prozi “Psihološka hirurgija”.

Crnogorski Jesenjin

Dok čitate njegove stihove, možete pomislite da liče na Jesenjina ili Miljkovića, ipak specifičnost njegove pjesme je izražena intuicija i predviđanje.

Damjanović je  sam u svojoj pjesmi.

” Ti si mi majko sašila pantalone, da iz njih izrastem ko i sva druga djeca, a moja je sudbina tako tijesna ko suza tvoja, što će da zajeca”.

Literarni konkurs Radule Željko Damjanović dugo vremena se održavao na pjesnikov rođendan 3o. aprila. a sada je u okviru “Pjesničkih susreta na izvoru Pive”.

Crnogorski pjesnik ostao je neponovjiv, tajanstven i pomalo nepoznat pod ovim nebom. Ali se baš kao i njegov stih ne završava.

“To ja bježim od početka, svom početku kraju bližem, iznjedrio mjesec mladi, pa i mrtav ja se dižem…”

Autorka: Hajdana Simović

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com