ENGLEZ U PODGORICI: Zaljubljen u Skaline, balkanski duh i dojč!
John Poyser je mladić iz Londona, profesor i sportista. Ima ludu želju da obiđe Balkan za 20 dana.
Prvi put u Crnoj Gori i odmah u Podgorici …
Na raskršću blizu autobuske stanice, čekala sam ga, kao vodič i kao reporterka…
Smještaj je bukirao ranije, na Draču, za nepunih 25 eura.
“Prvo sam želio da vidim Podgoricu, a već sljedeći dan idem za Tiranu. Zadovoljan sam smještajem, neki vid hostela, nije skupo, a ljudi koji su mi ga izdali su prijateljski nastrojeni … “
Sa sjajem u očima posmatrao je sve oko sebe.
„Ne mogu da vjerujem da sam napokon ovdje. Kako je nekako posebno tiho…“
Nije mu smetalo što na ulicama nema ljudi i što je vani 35 stepeni.
“Jeste pretoplo, ali je jednako toplo i u duši. “
Još mnogo ranije, upoznali smo se i družili u Kruševcu, na jednom seminaru. Već tada se zaljubio u balkanski narod.
“Sa jakom emocijom ste govorili o Crnoj Gori, Podgorici, Niksicu.. Vjerovao sam tom senzibilitetu i ludilu i morao sam doći”, kaze sa osmjehom.
Big Ben ili Sat kula ?
-Džone ne gledaj u Sat kulu i ne upoređuj je , to nije Big Ben!
„Nije Big Ben, ali odista ima dah prošlosti.”
Objasnila sam mu istoriju Sat kule, Podgorice, prošetali smo centrom, kroz Staru Varoš, do stadiona, preko mostova, sve do …. Milenijuma. Na moju priču, zaljubio se u Duklju, u “Primjere čojstva i junastva”, priču o Knezu Vladimiru i Kosari.
Kao i svakom Englezu, bilo mu je žao jer je Gradski stadion bio zatvoren za javnost. Naš gost je vatreni navijač Arsenala, pa je pažljivo i sa uživanjem slušao i o rivalitetu Budućnosti i Sutjeske. „Volim fudbal i interesuje me kako navijate. Nadam se da će opet igrati i da ću imati priliku uživo da pratim Crna Gora-Engleska, baš u Podgorici. “
FRANCUZ U PODGORICI: Ovo je grad bez ljudi, nisam vidio ništa
Cheers za Štrudlu!
“Hodaš brzo, skoro kao ja…”, zatražio je da usporim.
Pabovi i Nikšićko pivo ga oduševljavaju, pogotovo “Štrudla”.
Zaista kompliment jer dolazi iz zemlje pabova i piva.
Na naziv kafića “Cheers”, nasmijao se i upitao: “Engeski pab ?”
Ovo mjesto je raj
Džon koji uglavnom gleda na Temzu, zagledao se u našu Moraču. Morali smo sići i na Skaline.
„Prelijepo je. Ne mogu da vjerujem koliko tišine. Ovo mjesto je raj. Ako mogu malo da ćutim, gledam i uživam …?“
Koliko su Džona oduševile Skaline govori činjenica da su se narednog dana našle na njegovom coveru na FB profilu.
Objasnila sam da su i u prošlom vremenu Skaline bile mjesto za okupljanje mladih.
“Definitivno ću jedan dio života provesti ovdje. Najviše na svijetu bih volio u ovom momentu dugo gledati vaše planine i rijeke.”
Džon Pojzerić
Engleski sagovornik je izrazio želju da kupi stan u zgradi kraj Ribnice, tačnije u blizini Kraljevog parka.
„Park je fenomenalan, odmor za dušu, a pored je rijeka. Zgradu sam odmah zapazio, izgleda fenomenalno. Možda za koju godinu postanem vlasnik nekog od stanova i jedan dio života provedem baš ovdje – gledajući na park i čitavu Podgoricu“, izrazio je želju.
Da sam mu pokazala Lovćen, Durmitor, Adu Bojanu, Boku Kotorsku, sigurno bi poželio da ovdje provede, ne dio života, već čitav svoj život.
“Neću reći šta zamjeram i šta nedostaje vašoj Podgorici, jer mi je danas ovdje previše lijepo.”
Ono što se dogodilo tokom šetnje dokazuje da se John za jedan dan asimilovao. Naime, par iz Srbije je upravo pitao Džona, a ne mene: Kuda se ide do Bijelog Polja ? Jedva da su povjerovali da mladić nije Crnogorac.
“Ali on ima baš takav stav!”, komentarisali su.
Hvala puno!
Želio je vidjeti i Hard Rock Cafe.
“Ja sam roker u duši i super je za vaš grad što imate jedno ovako moćno mjesto. “
Našem gostu se svidio crnogorski humor pa je komentarisao:
“Njemačka kafa za Engleza na crnogorski način – Dojč! Najljepša kafa koju sam popio u životu!”
Oduševljen je hranom u glavnom gradu.
“Ukusno, velike porcije i prije svega, jeftino!”
Kaže da smo lijep narod, nasmijani, vedri i gostoprimljivi.
“ Ja nisam sasvim siguran šta me ovdje opija, ali rekao bih da je to duh grada i naroda koji mi odgovara. Naredne godine, svakako dolazim. Nikada nisam za tako malo vremena saznao tako puno stvari o nekom narodu. Oduševljen sam. Mnogo ste topli, sve je predivno. !”
I jasno kaže na našem jeziku: Hvala puno !
Kafa je ipak vaša
Narednog dana, pošao je za Tiranu, a onda su u planu balkanskog putovanja Beograd, Zagreb i tako dalje … Prije odlaska za Albaniju, obavijestio me da pije dojč.
“Zaista, kafa je vaša, ne njemačka!”
Eto, John drugačije od Lionela plavlje, čistije, toplije dožvljava našu Podgoricu.
Mozda je i to ta vječita razlika između Engleza i Francuza… A možda Englezu fali sunca i plavog neba.
Sretan put i brz povratak Johne!
(Hajdana Simović/Volim Podgoricu)
1 komentar