Džef Bakli: Princ iz vode

Nestvarna tišina. I oblik prašine koji remeti vidokrug. Riječ je o prelijepom čovjeku pred kojim je prolaznost nemoćna. Muzički usnuli genije, otet od jave, maestro koji  je stvarao pod uticajem tišine i tuge – Džef Bakli. (1966 – 1997)

Najmlađi od svih boema. Najautentičniji dječak među mladićima. U njegovj pjesmi emocija je neprestana, biće malaksava i postaje bestjelesno. Pri dodiru sa svakim Baklijevim ispjevanim stihom i duša se pretvara u bezvrijeme. Umjetnik je više od pjesme,  mnogo više od pjesnika. Pobrka se i radost i tuga i sve ovozemaljsko postaje beznačajno.

Revolucija Grejs

Prije više od 20 godina album “Grejs” (Grace) Džefa Baklija objavljen je u Britaniji. Iako sada važi za jedan od klasika rok zvuka, te 1994. godine, ploča pod imenom Grace je sama po sebi predstavljala jedan od vrhunaca, gdje je ovaj umjetnik pretvorio rok muziku u znak ličnog prepoznavanja i dio opšte kulture. Poslije smrti Kurta Kobejna 1994. kao da je nedostajala te velika ploča da zaokruži pravac koji je on otvorio u nekim od najboljih trenutaka sa “MTV Unplugged”.  Sredinom devedesetih, niko to nije bolje izrazio od Džefa, kada je dobio svoju jedinu priliku. Pjesmu sa Grace posvetio je dijeljenju ljubavnog trenutka sa dragom uz naslućivanje moguće smrti. Album je u prvi mah doživio podijeljene kritike, nije daleko dogurao na prodajnim listama, da bi do danas ipak stigao do dva miliona primjeraka u privatnom vlasništvu, sa potražnjom koja raste. Bakli je stvarao pod uticajem jakih rok uzora, od Vana Morisona do Led Zeppelina, ali i visoko improvizovanog jazza.

Tako stvaran ( So real)

Mladić se utopio tokom noćnog kupanja u rijeci Volf 1997. uz svijetla grada Memfisa u daljini.
Neko je davno napisao: Opijen čulima, mislio je da je stvarniji od svijeta. Misilo je da mu rijeka ne može ništa. Pjevač i plivač koji je iz vode maše prolazećem brodu, prije nego što preko njega prelazi talas.
Bakli je nosio nevjerovatnu harizmu i neopisivu ljepotu, te je negdje namjeravao da postane i glumac. O njegovom glasu je apsurdno pa skoro i nemoguće pisati. Ide do nepoznatog vrhunca u kome vokalna ljepota postaje poruka, bez pretvaranja u riječ. Prilikom jednog koncerta, konstatovano je da Džefov glas gotovo da dostiže raspon jednog Pavarotija.

Očeva sudbina

Interesatno je da je konstantno bio pod sijenkom oca Tima Baklija, muzičara koji se predozirao u 29.godini.  Džef je zapravo postao  mnogo veća zvezda od Tima. Nezaboravljeni sin od oca nije naslijedio ništa, čak ni autorska prava: iza Tima Baklija ostali su samo gitara i pojačalo. Tacnije, Džef je od oca naslijedio i lice i glas i talenat ali mu nikada nije oprostio odlazak.

Sudbina se jeste poigrala sa genima. Bakli je preminuo maja 1997. udavio se prilikom noćnog kupanja. Svetsku slavu stekao je posthumno, svojim izvođenjem pjesme Leonarda Koena Aleluja”Hallelujah”.

Džefov život je bio snoviđenje. Možda je dovoljno rekao sa 31 godinu.  Da je ostao u ovom svijetu, možda bi previše rekao, pa to ne bi mogli ovako umorni od realnosti izdržati njegovo stvaralaštvo.

Kada više ne živite u njegovoj pjesmi, počinje da studi u duši i prepoznate svu promašenost običnog. Kako su samo vizionarske i istinite njegove riječi: “Suviše mlad da izdržim, suviše star da se oslobidim i odem. ”

(Hajdana Simović/Volim Podgoricu)