PODGORIČANIN Ilija Gojović: I kada je bilo teško, sačuvao sam životnu radost i zahvalnost - Volim Podgoricu

PODGORIČANIN Ilija Gojović: I kada je bilo teško, sačuvao sam životnu radost i zahvalnost

Ako pitate Iliju Gojovića čime se bavi, teško da može precizno da odgovori. Zarađuje za život kao savjetnik u Agenciji za zaštitu životne sredine. Hrani dušu muzikom, slikanjem, pisanjem.

Prvi susret uživo sa ovim talentovanim mladićem,  sa ciljem da najavimo njegovu sledeću izložbu pretvorio se u nekoliko sati ćaskanja koje je više ličilo na susret starih drugara nego na poslovni sastanak. Još jedan dojč, nek ide život!

-Inače nisam ovako pričljiv, ili si ti dobar novinar, pa ti čovjek ispriča i što treba i što ne treba, ili smo neke srodne duše pa se razumijemo – kaže Ilija smijući se. – I nemam 18 godina, da odmah razjasnimo, već sam pregazio tridesetu!

Kažu da izgled održava životni stav, i ukoliko je to istina, nije čudo što Ilija izgleda desetak godina mlađe od svojih godina.

-Ja se naprosto, radujem životu, uživam u svemu što radim, u slikanju, pjevanju, druženju. Nikome, naravno, ne ide sve apsolutno glatko, ali treba sačuvati životnu radost, zahvalnost i zdravu dozu optimizma i kada je teško. Sve prođe, kako loše, tako i dobro i uvijek sam se vodio mudrom izrekom: U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne unizi. Ako uopšte ovo treba pojašnjavati, trudim se da ostanem na zemlji i kada letim, isto tako da ne padam u očaj kada ne ide onako kako bih želio – kaže Ilija.

ilija

Nećemo pisati o njegovim slikama. One će pričati o Iliji a možete ih vidjeti u podgoričkoj Galeriji Modigliani, od 6. septembra, gdje će  biti izložene zajedno sa radovima Mika Gojovića, Ilijinog oca. Od Ilijine poslednje samostalne izložbe prošlo je sedam godina. Dovoljno da akumulirana energija zgrabi ljubitelje umjetnosti.

Krv nije voda, pa je trivijalno bilo pitati Iliju – otkuda ljubav prema slikarstvu.

ilija3

Ta ljubav je u genima, i otkako zna za sebe, ne sjeća se perioda u kojima nije želio da bude – slikar. Sve do trenutka kada je trebalo upisati Umjetničku akademiju na Cetinju, što je bio logičan slijed njegovih emocija i afiniteta.

ilija2

-Tu je nastao problem. Odvraćali su me tvrdeći da neću uspjeti, ne zato što nisam talentovan, već iz drugih, mnogo banalnijih razloga koji se tiču nekih deformacija našeg obrazovnog sistema. Pošto već nisam završio tamo gdje me srce vuklo, odlučio sam da završim tamo gdje ću voditi najveću borbu sa samim sobom i -pobijediti. Upisao sam fakultet koji je svjetlosnim godinama daleko od slikanja, valjda je proradio u meni inat, ili sam podsvjesno sebe kažnjavao zato što nisam u tom trenutku imao dovoljno hrabrosti da istrajem na onome što želim koliko god to izgledalo nemoguće. Dakle, hemija! Naravno da sam dobio tu bitku i to veoma uspješno. Ne samo da se nisam osjećao loše na kraju, bio sam zadovoljan sobom. Potom sam i magistrirao i kasnije se pronašao u projektima zaštite životne sredine.

-Pjevanje je došlo slučajno, tako što sam u jednoj kafani u Makedoniji zapjevao za društvo, čuli su me neki ljudi, i nedugo poslije toga krenula je saradnja.

-Od djetinjstva sam imao podršku roditelja u svemu što sam radio, njihovo puno povjerenje i slobodu i zahvalan sam na tome. Od kada pamtim, bio sam hiperaktivan, uvijek u pokretu, u novom projektu, za novim izazovom. Meni je dan prekratak i ne razumijem ljude kojima je dosadno i ne znaju šta će sa sobom.

gojovici

Dok su otac i sin Gojović pripremali izložbu u Galeriji Modigliani, Iliji je stigao poziv za gostovanja u Njujorku i Čikagu.

13900452_1269237796419844_469747377_n

-Još sam pod utiskom, mislim da će Amerika biti fenomenalno iskustvo i jak vjetar u leđa – kaže Ilija za portal Volim Podgoricu.

 

 

 

2 komentara

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com