Priče iz PODGORIČKE MAJSTORSKE RADIONICE: Zbog njih ćete kupiti “FORDA”!

Ako se ne snalazite najbolje u Zagoriču, nije problem. U porodici Krstevski imaju najmlađeg člana, Anđelka, koji će istrčati na glavnu ulicu i sprovesti vas pedesetak metara do radionice, koja je već odavno postala tijesna za vlasnike Fordovih auta kojima je ovo najvažnija podgorička lokacija. A radionica postoji, na istom mjestu već 30 godina! Otvorio je Mladen Krstevski, rođeni Podgoričanin u dvorištu svoje kuće.

-Neka vas ne buni prezime, moj djed je oženio Crnogorku, došao iz Makedonije i ostao ovdje – priča nam Aleksandar Krstevski, koga prijatelji zovu Alen ili Aco.

Kod Krstevskih nećete naići na uglancane podove i sjajan enterijer, jer je to jednostavno nemoguće pored posla koji ovi momci svakodnevno završavaju. Ali ćete zato odmah dobiti tačnu dijagnozu za bilo koju boljku vašeg četvorotočkaša. Za njih, jednostavno nema tajne, kada je Ford u pitanju. Mehanika, elektronika, djelovi…

O majstorima najbolje govori gužva pred radionicom. Ovdje je teško prići od parkiranih automobila. A, prije svega, ovdje će vas dočekati srdačan osmjeh i dobra volja, pa će vam svaki kvar lakše pasti!

Ako provedete sat ili dva čekajući da vam auto bude gotov, možda nećete imati gdje da sjednete a da se ne isprljate, ali ćete moći da uberete šljivu iz komšijskog dvorišta ili da okupate psa Teu koja je član porodice.

I da, ako ste starija generacija, sigurno ćete se sjetiti čuvene serije u kojoj smo uživali “Priče iz majstorske radionice” i majstora Živote Govedarovića.

– Mi se pronalazimo u svakoj humorističkoj seriji – smije se Anđelko koji je previše mlad da bi se sjećao majstora Živote i njegove radionice.

-Anđelko istrči, Anđelko dodaj, Anđelko stisni gas, Anđelko stisni kočnicu, Anđelko ovo, Anđelko ono, ne znam kako bi živjeli bez mene!, smije se ovaj veseli dječak koji sa svojih 15 godina već tri godine pomaže u radionici.

-Počeo sam da pomažem kada sam imao 13 godina jer je bila velika gužva i tata i brat nisu mogli da stužu sami. Radimo od ujutro, pa do kad ima posla a to je skoro naveče, onda idemo na plac za djelove koji nam trebaju za sjutra.  Nije mi teško, zabavno je – kaže ovaj dječak koji ne haje mnogo za tinejdžerske provode i ne stiže da provodi sate na internetu poput svojih vršnjaka.

Ipak, Anđelko, sanja drugi san. Želi da postane kuvar!

-To sam oduvijek želio. Auta volim, ali ću biti kuvar. Mama Dubravka jedva čeka da mi prepusti kuhinju!, kaže Anđelko.

Porodica Krstevski ovoga ljeta ima još jednog “pridruženog” člana. To je srednjoškolac Ratko Šljukić iz Pljevalja koji “peče” zanat.

-Bolje mi je da nešto naučim nego da prodangubim školski raspust, kaže ovaj nasmijani i skromni mladić.

Dolaze i komšije, Vujoševići, otac i sin Zoran i Nemanja.

-Ovo su najbolji limari u Podgorici, ne štedi Alen riječi hvale za komšije. I kod njih je teško doći na red, ali ako bude trebalo, ne daj bože, probaćemo nešto preko veze.

O pričama iz ove majstorske radionice mogla bi se snimiti serija. Toliko ih ima da je teško svih se sjetiti, a majstori ih, za razliku od Živote ne zapisuju.

-Baš nam je danas, recimo, dolazila gospođa koja već tri godine vozi svog Forda a nije znala kako se otvara gepek, priča Alen.

Možda će majstor Mladen, kada jednoga dana bude imao malo slobodnog vremena, odlučiti da napiše istoriju svog servisa, ili da makar zapisuje dogodovštine i anegdote iz majstorske radionice.

Dok ne dobijemo “Priče iz podgoričke majstorske radionice”  prisjetite se kako je bilo kod majstora Živote:

https://www.youtube.com/watch?v=W83022q47jY

 

(Volim Podgoricu)