BLAGO U CRNOGORSKOJ PEĆINI: Do njega NEMOGUĆE doći, ko je pokušao NIJE SE VRATIO
Došli smo u Rudinice, selo u Pivi. Ovdje ne fali mitova i legendi, a sve ih čuva zamagljena pećina Veleševa. Ona je tu, gorda, nepomična, nepristupačna i nepomirljiva.
Svaka planina ima divlju ćud i svoju priču. Tako je i sa Pivom i Rudinicama. Hiljadu je i jedna čudnovata priča.
Rudinice su dobile naziv po nalazištu rude. A u ovom selu najviše i najradije pričaju se one priče o čuvenom hajduku Baju Pivljaninu. Najmanje poznata ali najviše interesatna od svih legendi je ona o Bajovoj pećini Veleševi. Tu je junak čuvao blago i krio se od turske vojske, a kako mnogi Pivljani tvrde, blago je još uvijek na istom mjestu.
Do Veleševe je nemoguće doći. Bilo je onih hrabrih koji su u prošlosti kretali u ovu avanturu: “Nisu se nikada iz te potrage vratili“, pričaju seljani i ne vjeruju da će se ponoviti slična hrabrost.
Pećina se, objašnjava nam jedna baka, najbolje vidi sa Orlića.
„Staneš pravo, i tu ti se put otvori, zarasla je bogami i šuma je pokriva. To je čardak ni na nebu ni na zemlji, već na strani spram jezera“, priča nam starica Plema koja ima više od 90 ljeta i sjeća se ove priče bolje od svojih komšija.
Bajo je prema kazivanjima u pećini provodio većinu vremena. Istorijski spisi vezani za ovu legendu gotovo da ne postoje. No, nije samo Veleševa neispitano mjesto u Rudinicama. Iako su planinari teško uspjeli da pronađu Ledenu pećinu na Babinom Vrhu, Plema jeste, još kao dijete.
„Čuvala sam ovce, vadila led sa korita. Sve bestijo, da im utolim žeđ. Ideš po ledu, a ispod osjećaš voda vri, ko zna koliko duboka. Greda sa svake strane, na jednoj strani otvor, svuđe litija, tako otesano od prirode i Boga …“, dočarava starica.
Bajo Pivljanin je rođen u Rudinicama, tu je i proveo veći dio života. Po predanju, sagradio je i crkvu koju je potom osveštao Sveti Vasilije Ostroški. Danas je selo skoro pa pusto, pa je malo onih koji uđu u nju da se mole.
(Hajdana Simović/Volim Podgoricu)
