TEŠKO JE BITI NASLOV

Kafa i naslovi su moja posebna jutarnja radost. Umijem se, raširim oči i radoznalo listam… čitam. Dugo ih posmatram, pažljivo prebiram slovo… Svaki sljedeći je bolji, senzacionalniji. I svaki sljedeci dan naslovi su sve masniji i glamurozniji. Usuđujem se reći, lažniji ali i važniji !

Hakkkkuna Matttattta

Opet, svako jutro se pitam i kako se piše sloboda. Da li velikim i širokim, sa savijenim S ili kosim S? Pitam se i da li je moja sloboda tvoja nesloboda i kako smo se ogriješili o najbitnije?! O(d )riječi!

Nego… Iz naslova saznajemo da se Bodin igra bodežom. Saznajemo i da je Bodinu lako da ispusti bodež. Bodin je među nama!

Takođe, iz naslova saznajemo da se bivša đevojka kada postane nečija sadašnja, kune barutom. Zbog toga jako pažljivo treba birati ljubav. Hvala naslovu.

Saznali smo i da smo sazidani na incestu. Vjerovala sam da nije tako, ali me taj jutranji naslov demantovao. Isto jutro sam shvatila da treba pažljivo birati molera, ima onih koji su pokvareni dječaci. Svašta neštA saznam iz naslova.

Naslovi su nas upozorili da manje pijemo mlijeko zbog kvrgavih krava.

A kada smo već kod krava , mlijeka i bijelog mrsa, svakako sam saznala da se kokain ne krije ni pod razno u gaćama i da nema ništa lijepo na jahtama.

Naslovima shvatamo i da je Petar Prvi sa pravom kleo svoj narod. I dalje se puca zbog imetka, a ne štedi ni otac sina.

 

Ipak, možete saznati i nešto lijepo iz naslova, kao na primjer da je jako bitno znati koji se to selebriti par razvodi ali ne i koliko je razvoda kod nas u Crnoj Gori .

Naslovi su i promjenljivi. Još uvijek nijesmo vidjeli realan naslov o aktuelnoj političkoj situaciji. Ali nije naslov kriv… Krivi su ONI! Preko noći se rastanu a već sjutra hvataju za ruke, pjevaju o istom kolu. Naslov se zbuni. I ja.

Dani su festivala u Crnoj Gori. Mnogo je dobro, zabavno i posjećeno, tako piše u naslovima. Sa druge strane, na drugoj stranici iz drugog naslova saznajemo da je “pukla” i ova sezona . Nismo se dovoljno kupali, ili je prifalilo vode da nas ovakve opere.

Ja i dalje čitam naslove, pa i one bombastične, tabloidene, senzacionalne, nerijetko izmišljene, pogotovo ako je pod naslovom nečija velika slika. Priznajem, najviše volim one o predizbornim šutnjama i galama. A sve mi se nekako čini da su oni i rodjaci im sa slikama najbolje plaćeni.

Naslovi jesu moja posebna radost, ali i ne vjerujem baš svakom. Postoje na ovom našem malom kršnom svijetu i oni koji su remek djela, oni ukrašeni, crni pocrnjeni, oni masni, zamašćeni, pa katkad pored naslova pročitam i uvod. A zaključak? Eh, zaključak odavno ne čitam, nikada mi se nije desilo da je kompatibilan sa naslovom.

I još uvijek tragam za naslovom koji nije sinonim za hiperbolu.

Teško je biti NAŠ kršni naslov. Treba trpjeti težinu poente a naći mjeru, znati granicu lijepog ukusa. I nezahvalno je… Kažeš naslov, a u tekstu ni slova o naslovu.

A ja bih stavila naslove: Lazar i Bogataš.

Sigurna sam da u našem malom kršnom svijetu ima i Lazara i Bogataša, i onih koji prose i onih koji im ne daju.

Ja bih stavila i naslov: Islednik.

Isledjujem ja tebe, isledjuješ ti mene.

Isto tako bih naslovom udarila na ljubav, pobacala 1000 ruža i sve one koji kalkulišu i manipulišu prije nego dođu pred matičara.

A na posljednjoj strani bih stavila veliki naslov : Ispovijesti . Da ispovjedimo sve ono što nam je na duši. Naravno, ostaće onaj dio što se nikada i nikome ne ispovjeda.

Ali, onda je i to naslovna prevara. E pa…

Jeste teško biti naslov! Naslov je jedno veliko ogledalo naroda, jedan veliki narodni naslov.

Naslov je: Crnogorsko slovo.