Crnogorka u Teksasu na pragu otkrića vakcine protiv raka!

Ksenija je dio tima koji je na pragu revolucionarnog otkrića – pronalaska vakcine protiv raka, zato vam donosimo priču o njoj.

Za portal Antena M kaže da je uvijek bla avanturista u duši. Otuda i želja da ode iz Bijelog Polja i vidi svijet.

’’Sanjala sam o upoznavanju novih prostora, ljudi, jezika i kultura’’, priča Ksenija.

Prije šest godina postala je dio programa koji šalje istaknute srednjoškolce svake godine da jednu školsku godinu uče u Americi. Ksenija je dobila Teksas. Već tada je poželjela da se vrati i studira u poznatom Texas Tech-u.

Tako je i bilo, pa je Ksenija ljubav prema biologiji, hemiji i Teksasu spojila i počela studije biohemije na teksaškom univerzitetu.

’’Polje nauke za mene je uvijek bilo fascinantno, posebno biologija i hemija, a pošto nijesam mogla studirati oboje, riješila sam da to bude biohemija’’, kaže Ksenija u razgovoru za portal Antena M.

Ksenija je danas jedan od najboljih studenata na tom Univerzitetu, mada to nijesmo saznali od nje već iz njene biografije.

’’Ne želim da budem neskromna i kažem da sam najbolja, ali želja da jednog dana budem na vrhu mi je najveća motivacija. Čovjek se uči i usavršava dok je živ, a ja se vodim filozofijom da uvijek može bolje i samo tako mogu sebi da garantujem da neću postati nadmena zato što sam među najboljima i nastaviću da se trudim i radim. Nauka je dio mog života i zaista ne bih mogla sebe da zamislim u nekom drugom polju’’, priča Ksenija.

Njene studije stipendira Teksas, a Ksenija trenutno radi u laboratoriji koja je na pragu otkrića vaccine protiv jedne od najgorih bolesti današnjice.

’’Dio sam tima koji traga za vakcinom protiv raka. Istraživanje je pokazalo da imuni sistem određenog broja pacijenata sa rakom može da se bori protiv zaraženih ćelija. Ta strategija može da bude ’izmanipulisana’ u labaratoriji i moze se iskoristiti za liječenje tako što se ti tumor proteini izoluju iz tumor ćelija i koriste kao vakcine.

U našoj labaratoriji je prije nekoliko godina otkriven poseban tumor protein koji se zove D52.

Trenutno radimo sa miševima kao modelima i vakcinišemo ih tumor proteinima i onda procijenimo kakvu imaju sposobnost da njihov imunitet reaguje i ubije tumor ćelije, ali da normalne ćelije koje su neophodne za život ostanu netaknute. Cilj nam je dakle pronalazak vaccine protiv raka – pronašli smo je i za sada je 80% uspješna, fali nam još 10 % uspješnosti da bi mogli da počnemo testiranje na ljudima’’, objašnjava je Ksenija.

Ksenija je, osim što je dobar biolog i hemičar – i poliglota.

’’Pa osim, da kažem naših balkanskih jezika, govorim engleski, ruski i španski. Mislim da je poznavanje stranih jezika izuzetno bitno. Najlakše mi je palo učenje engleskog jezika jer sam počela da ga učim rano. Španski mi je pao jako teško jer sam kasno počela da ga učim i to od nule. Teksas ima veliki broj građana koji govore španski, ali i veliki broj radnih mjesta zahtijeva znanje španskog jezika. Planiram da uskoro počnem učenje francuskog i njemačkog jezika’’, priča Ksenija.

Kaže da nije lako odgovoriti na pitanje ko joj je uzor.

’’Pa mogu reći da postoji zaista veliki broj ljudi koji me motivišu, ali eto, moram pomenuti Marija Kiri koja je bila prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu i prva osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade u polju hemije. Zaista izuzetna ličnost’’, kaže Ksenija.

Nije saglasna sa ocjenom Marine Abramović da žena ukoliko želi da bude uspješna mora da bira između porodice i karijere.

Marina je zaista jedan od najvećih umjetnika današnjice, ali ne bih se saglasila s njenom ocjenom da žena mora da bira između porodice I karijere. Sigurno je da će biti teško,a li po mom mišljenju nije nemoguće.

Kseniji, kao ni ostalim studentima koji se ’’otisnu u svijet’’ na početku nije bilo lako.

’’Uzevši u obzir činjenicu da sam imala samo 16 godina kada sam se prvi put zaputila u ’svijet’ nije bilo lako. Morala sam da naučim da vodim brigu o sebi ne oslanjajući se na roditelje, već samo na sebe. Nezavisno od toga koliko je bilo teško, to iskustvo je učinilo da sazrim i postanem odgovornija i spremnija za budućnost’’, priča nam Ksenija.

Najviše joj nedostaje porodica.

’’Najviše mi nedostaje porodica. Koliko god da volim život u Teksasu, udaljenost od porodice mi izuzetno teško pada. Oni su moja najveća podrška i voljela bih da su mi bar malo bliže’’, kaže Ksenija I dodaje da ipak ne vjeruje da će se vratiti u Crnu Goru.

’’Koliko god da volim svoju rodnu državu, nijesam bas sigurna da li ću se vratiti. Crna Gora ima veliki potencijal za ekonomiju, turizam i pravo, ali polje prirodnih nauka je ograničeno. To ne znači da Crna Gora nema ljude koji su izuzetno stručni i talentovani za prirodne nauke, ali broj poslovnih mjesta je, nažalost, jako ograničen’’, ocijenila je Ksenija.

Ipak, Ksenija makar pokušava da Crnu Goru učini poznatom što većem broju Amerikanaca.

Amerikanci generalno ne poznaju geografiju baš tako dobro, posebno mlađe generacije, kaže Ksenija.

’’Više puta sam bila u situaciji da objašnjavam gdje je Crna Gora. Mnogi je povezuju sa Meksikom ili Afrikom. Način na koji ja objašnjavam gdje smo je – prvo objasnim gdje je Italija, koja izgleda na mapi kao čizma, pa onda Jadransko more i tako od Italije preko Jadranskog mora dođemo do Crne Gore. Znam da to nije precizno, ali im makar da sliku gdje se otprilike nalazimo’’, kazala je Ksenija u razgovoru za portal Antena M.

’’Za Crnogorku koja je rođena i odrasla u dolini Lima okružena brdima i planinama Teksas predstavlja jedno zaista novo i drugačije iskustvo. Potpuno drugačija slika nego kod nas. Teksas ima poseban duh koji ga odvaja od ostatka Amerike. Reljef nema nikakvu sličnost s našom, drugačija je i arhitektura, niske kuće, niske zgrade. Sačuvao je onu tradicionalnost pa se i danas mogu sresti u Teksasu džentlmeni sa šeširima i kaubojskim čizmama’’, kaže Bjelopoljka koja će svoje mjesto izgleda naći pod nebom Teksasa.

Ipak, za kraj, kaže da će se dolini Lima i rodnom gradu uvijek vraćati.

Autor: Mirjana Dragaš, Izvor: Antena M