TESLA O LJUBAVI SVOG ŽIVOTA: Kada je umrla, moje životno djelo je okončano
Znao sam da hoće da mi saopšti nešto važno pa sam joj prišao. Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti, ispričao je Tesla Vilijamu Lorensu
Tesla je bio veoma srdačan, ali nije stupao u bliske veze jer se, kako je rekao, „oženio naukom“. Ali Teslini prijatelji Džon O’Nil i Vilijam Lorens, novinar Njujork tajmsa, čuli su od Tesle nesvakidašnju ispovijest. O’Nil je zabilježio, a Lorens je nazvao „jedinom ljubavnom pričom iz Teslinog života“.
Hranim golubove, na hiljade njih, ko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, čisto beo sa svjetlosivim pjegama na krilima; on je bio nešto drugo. Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje. I ona je mene mogla da pronađe na svakom mjestu. Trebalo je samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela.
Ja sam nju razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu kao što muškarac voli ženu, i ona je voljela mene. Kada je bila bolesna, osjećao sam to; došla bi u moju sobu i ja bih bdio nad njom danima. Njegovao sam je dok ne ozdravi. Taj golub je bio radost mog života…
Dok sam nju imao, imao sam i svoj životni cilj. A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao na krevetu, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj sto. Znao sam da hoće da mi saopšti nešto važno pa sam joj prišao. Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti.
A onda, kada sam to shvatio, vidio sam svjetlost kako izbija iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Kada je taj golub umro, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, ali kada je golubica nestala, znao sam da je moje životno djelo okončano.“
Kocka, kafana i život na željezničkoj stanici
Teslin drug sa studija u Gracu Antun Zorić sjećao se kako je prof Regner, koji je predavao diferencijalni i integralni račun, često znao da postavi pitanje na koje su obično svi ćutali, osim Tesle, koji je uvijek znao odgovor. U studentskom društvu „Srbadija“, koje je njegovalo i održavalo duh slovenstva, Tesla je recitovao i glumio.
Jedan drugi njegov kolega, Kulišić, pominje Teslino predavanje „O nosevima“!, koje je bilo jako duhovito. Na drugoj godini studija Tesla se našao na zelenaškoj listi dužnika. Na trećoj godini, sve više univerzitet zamjenjuje kafanom. U pismima upućenim Nikoli, Antun Zorić se sjećao njihovih večeri provedenih u igranju preferansa i ajnca, Teslinog majstorstva u igranju karambola…
„Moji roditelji su bili jako zabrinuti mojom strašću prema kocki. Posebno se ljutio otac. Ja mu, međutim, nikada nisam obećavao da neću igrati, već sam se na razne načine i dosta vulgarno pravdao…“, zapisao je Tesla. Epilog nije teško naslutiti: od januara 1878. godine Tesla više nije student Politehnike u Gracu.
Izgubivši stipendiju, Tesla se po drugi put obraća Matici srpskoj. Iz molbe upućene 1. septembra 1878. saznajemo da je želio da nastavi studije u Beču ili Pragu, ali ne u Pešti, jer je u to vrijeme pored njemačkog naučio francuski, italijanski i engleski, ali mađarski još nije znao. Ni ton poniznosti, koji je bio opšta odlika stila pri takvoj vrsti obraćanja, nije pomogao: Tesla je bio odbijen.
Ali, 1902. godine je kao slavni naučnik oprostio „grijeh“ Matici srpskoj i postao njen član. Krajem 1878. godine, nikog ne obavijestivši, odlazi iz Graca. Teslin rođak Đuro Banjanin, na molbu roditelja, dao se u potragu za Nikolom, ali bez uspjeha. Teslu je slučajno pronašao njegov drug sa studija, pomenuti Kulišić, koji je po dobijanju diplome došao u Maribor, tražeći službu. Nabasao je na njega u krčmi pored željezničke stanice.
Prema dokumentima iz Mariborske gradske uprave, Tesla je bio protjeran iz ovog grada i pod policijskom stražom sproveden u Gospić.Prema tada važećim zakonima Austro-Ugarske, protjerivani su beskućnici, prostitutke, prevremeno pušteni zatvorenici i lica bez sredstava za izdržavanje. Mjesec dana kasnije, 30. aprila 1879, umro je Teslin otac.
Nemam vremena da umrem
„Za razliku od većine ljudi mojih godina, ja nisam obeshrabren i ogorčen gubitkom mladosti“, govorio je Tesla 1929. godine. „Nisam umoran od života i ne žudim za odmorom. Osjećam se ispunjen energijom. Imam još toliko zadataka da ispunim, da ne mogu sada da umrem. Nemam vremena. Želim da protegnem svoj život na još mnogo, mnogo godina… Mislim da ću uraditi velike stvari za svijet ako se moj život produži. Sve što mi treba je neprestana energija i Vrijeme – dragoceno vrijeme da uradim mnoge projekte koje sam zamislio.“
(dnevno)
