JELENA (27) IMALA DRŽAVNI POSAO A SAD GAJI KOZE Otišla sam na selo, evo zašto je to NAJBOLJA odluka!

Mada je dnevni kapacitet 1.000 litara mlijeka i iako prave veoma ukusne i tražene proizvode, mušterije i novinari najčešće pitaju Jelenu zbog čega je državni posao zamijenila privatnim. Prethodno, nepunih godinu dana, radila je u Zavodu za zaštitu prirode, uživala u putovanjima, kontaktu sa prirodom, divnim ljudima.

– Tamo nisam bila nezadovoljna, već sam željela da uradim nešto drugo i da napredujem. Slušajući moju priču ljudi kompenzuju sličan osjećaj, odnosno nedostatak hrabrosti da urade nešto slično. Kažu da su ih fascinirali moja odlučnost i želja da počnem da radim nešto drugačije od profesije za koju sam se školovala – priča.

Pitam je da li i sama smatra da je bila hrabra?

– To je bila kombinacija hrabrosti, intuicije i želje za napredovanjem. Kada sa 19 godina biramo fakultete, ne znači da ćemo se time baviti cijelog života. Potpuno je u redu da čovjek uz lični razvoj shvati da želi nešto drugo – prisjeća se Jelena, kojoj je prije godinu dana, kada su počeli, stiglo prvih 58 koza iz manastira Kovilj.

– Ranije sam učestvovala u direktnoj proizvodnji, a sada imamo mogućnost da platimo tri radnika. Svakog jutra obiđem koze, a u toku dana bavim se računovodstvenim poslovima. U početku smo ih nas dvoje hranili, mijenjali im vodu, vodili računa o zdravlju, čak i obilazili noću ne znajući da to nije neophodno (smijeh). Potpuno usredsređeni na njih, predavali smo mlijeko, a kada smo shvatili da je veća isplativost da ga sami prerađujemo, otvorili smo svoju mljekaru – priča Jelena, koja je sa vjerenikom, u projektu Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu namijenjenog malim proizvođačima mliječnih proizvoda, vođenog od strane Poljoprivrednog fakulteta, bila jedna od 10 učesnika koji su dobili novac za rekonstrukciju objekta i nabavku opreme. Konkurisali su i učestvovali i u Projektu podrške mladima da pokrenu ili prošire svoj poljoprivredni posao, Fondacije Ana i Vlade Divac uz podršku Ambasade Kanade u Srbiji.

Jelena je završila pejzažnu arhitekturu na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu i pošto o stočarstvu i mljekarstvu ništa nije znala, učila je ispočetka. Kaže da gdje ima volje, ima i načina.

– Maštala sam o svemu ovome. Ostvarenje mog cilja je i da raspoloženje u mojoj firmi bude onakvo kakvim ga ja zamišljam: da su svi uvijek nasmijani, da ima mnogo entuzijazma, da se zajedno sve dogovaramo i da nema gazda i gazdarica. Svjesni smo da zavisimo jedni od drugih i da sjajnu, zdravu energiju dobijamo od naših životinja. Sva uložena ljubav u njih, vraća se i širi se na cio kolektiv – rekla je Jelena na kraju razgovora.

(pricesadusom.com)