Ispovijest Podgoričanke koja već sedam godina nosi Hidžab

Podgoričanka Elma Selmanović završila je Ekonomski fakultet u Podgorici, sada ima 29 godina i majka je petogodišnje djevojčice, a odlučila je da se pokrije prije sedam godina, samovoljno prihvatajući načela svoje vjere. Kada je sazrela da donese tu odluku bila je jedna od rijetkih pokrivenih žena u Podgorici, kako kaže, a zasigurno jedina studentkinja u cijeloj Crnoj Gori tada.

“Imala sam jedan ispit i diplomski rad, dakle pred kraj studija sam odlučila da se pokrijem. Tada si u čitavoj Podgorici na ruke mogao da prebrojiš žene, djevojke koje su bile sa hidžabom. Mogu sa sigurnošću da kažem da sam tada bila i jedina studentkinja u čitavoj Crnoj Gori”, navodi ona.

Kako joj se čini, u našem društvu se polako razvija svijest o ženama koje su pokrivene, narod se navikava i ne gleda više to kao čudnu pojavu, što nije bio slučaj prije sedam godina.

“Hidžab nosim od 22. godine, to je neka moja i želja i volja i samostalna odluka. Od malih nogu majka me usmjeravala u tom pravcu, pridržavajući se vjere, sazrijevanjem prihvatila sam i ono što moja vjera propisuje u dijelu ponašanja i odijevanja”, priča Elma.

Hidžab je sigurnost

Svrha hidžaba je zapravo prikrivanje spoljašnje ljepote, odnosno ne biti privlačan ostatku svijeta, navodi Elma.

“Kod mene se želja javila postepeno u sazrijevanju, želja da osjećam potrebu da na neki način budem sigurna i da se osjećam zaštićeno od današnjeg društva, što marama meni i predstavlja. Pošto postoje pravila i u odijevanju i u ponašanju kada se nosi hidžab, na taj način ja sam i bliža vjeri, što opet ne znači da sam sputana u odnosu na ostatak društva i svijeta” kaže ona.

Hidžab podrazumijeva odricanje od mnogih stvari, ali u njenom slučaju nije bilo potrebe za odricanjem, kako kaže, jer ne hrli za modernim svijetom, večernjim izlascima i provodom.

“To ne znači da sam otuđena od svijeta. Ja volim šoping, vodim računa o svojoj kosi, farbam je i feniram, volim da budem i sređena i dotjerana kao druge žene”, kazala je Elma u razgovoru za DN, dodajući da je često pitaju zašto farba kosu kada je pokrivena.

Ona ističe da je pokrivena samo za javnost, te da se u svojoj kući potpuno normalno oblači. U garderoberu ima mnoštvo marama svih boja, uz svaku odjevnu kombinaciju, a kada izlazi iz kuće vodi računa da uklopi boju marame sa bojom torbe i patika.

Na pitanje zašto je baš u 22. godini odlučila da se pokrije, odgovara da je tada bila potpuno sigurna.

“Sa ženskim sazrijevanjem svaka cura koja se drži propisa u vjeri dužna je da ljepotu, spoljašnjost sakrije od svijeta. Za to treba volja, želja, hrabrost, odlučnost. Jednom kad staviš hidžab nema više skidanja. Sad malo hoću, sad neću da nosim toga nema. Velika većina se ne pridržava, od vjere ima samo ime i zna za slavu, ali kad sve te propise hoćeš da ispoštuješ pravo vrijeme je kad sazriš. Ja sam htjela da budem potpuno sigurna, i to je bilo pravo vrijeme”, navodi Elma.

I nije se pokajala, niti je imala želju da odustane, a sada se već “srodila” s maramom.

foto: ilustracija

“To je jednostavno dio mene, nekad kad izađem u dvorište bez marame, osjećam da mi je čudno, da mi nešto fali”, priča ona.

Njenoj porodici je bilo izuzetno drago kada im je saopštila svoju odluku, ali primjećivala je kod njih bojazan od toga kako će je društvo prihvatiti, te kako će doći do zaposlenja.

“Ali moja želja je bila jaka da nijesam dala da me bilo šta pokoleba. Nakon fakulteta sam živjela tri godine u Bosni, nekako sam tamo ojačala i to društvo me promijenilo, tamo je svaka druga cura pod hidžabom, to sasvim normalna pojava”, govori Elma.

Reakcija okoline

Njeno bliže društvo kaže da i nije uspjela iznijeti svrhu nošenja hidžaba, odnosno skrivanja ljepote, te da ima suprotan efekat.

“Drugi to poimaju drugačije, kažu da sam čak više primijećena i ljudima je to zanimljivo, kažu da mi fino stoji ne znam onda da li sam baš uspjela sa time, sa samom svrhom pokrivanja”, priča kroz smješak Elma.

Što se tiče reakcije društva uopšte, sjeća se perioda prije sedam godina, kada je pri ulasku u neku radnju, banku, prodavnicu primjećivala poglede.

“Ali to je možda bilo više iz nekog neznanja i nesigurnosti, bilo im je vjerovatno čudno da u našem okruženju mogu vidjeti pokrivenu djevojku, ali sada je nesumnjivo drugačija situacija. Zapravo, mnogo je drugačija, odnos društva prema tome je normalan, ljudi su već promijenili tu svijest” kaže ona.

Navodi da nikada nije osjetila neprijatnost, neugodnost, niti se osjetila diskriminisano.

Ipak, ne može reći da nije bilo neprijatnosti drugim ženama i djevojkama koje nose hidžab, čak je i upoznata da je bilo neugodnih situacija.

Kaže da je stanje u Crnoj Gori isto kao i u drugim zemljama hidžab je prihvatljiv, ali žena koja nosi burku ili nikab već izaziva pažnju i može se osjetiti neprijatno.

U Bosni je, ipak, posebno, ističe ona, tamo se osjeća kao svoj na svome.

“Drugačije je okruženje, osjećaš se i prirodnije i lagodnije, tamo ne možeš očekivati da neko prokomentariše ono tvoju spoljašnjost. Ovdje bi bilo sasvim čudno da cura koja je pokrivena vozi biciklo, a tamo je sasvim normalno”, priča Elma.