AMERIČKI SAN U GUSINJU

Stršljen je u gostima Rudaru, u hladnoj pljevaljskoj dvorani „Ada“, u posljednjem meču godine dočekao prvi trijumf sezone u Prvoj B ligi, a Alen je postigao više od pola poena svog tima! Prošle sezone nije igrao, ove se vratio aktivno treninzima i jedan je od najboljih na drugoligaškim parketima, u 32. godini. Odakle ti precizni šutevi i vruće ruke u dvorani gdje su se mnogima mrzli prsti?

U Alenovom sjećanju ožiljci su neki mnogo hladniji dani. Kao onaj, kada je sa sedam godina sa porodicom krenuo u izbjeglištvo, u Njujork.

– Sjećam se trenerke Cikago Bulsa u koj oj sam ušao u autobus, kofera punog snova i dugog putovanj a za Ameriku. Mjesecima je trajalo… Preko Brazila, Salvadora, do Njujorka. Kao mnogi sa prostora bivše Jugoslavije, uspjeli smo, napravili privatni biznis. Mene košarkaški san nije napuštao, možda zbog one trenerke Bulsa i Džordanovog imena – svjedoči Alen za Arenu.

Usponi i padovi

U njegovim potezima, i nakon duge pauze, ima tog američkog šmeka, smjelosti, vještine.

– Radnu etiku ponio sam iz porodice, osmoro nas je u Njujorku živjelo u stanu sa dvije prostorije, pa smo uspjeli. Potom sam odrastao u Džonson Sitiju u Tenesiju, u srednjoj školi imao odlične uslove za napredak u košarci. Privatni biznis je cvjetao, a pravi izazov je stigao kada smo se vratili u Crnu Goru – kazao je Alen Rugovac.

Nakon crnogorske nezavisnosti 2006. godine, njegova porodica nije više mogla da ima status izbjeglica u SAD. Novi početak bio je možda teži u domovini, nego onaj u Americi.

– Povratak u avgustu 2006. godine bio je veliko iskušenje za mene. Engleski je bio moj primaran jezik, sa 21 godinu dobio sam priliku da igram za Danilovgrad, a već sa 24 morao sam da prekinem karijeru. Tada, 2009. godine, dolazim na ideju da rodnom Gusinju podarim košarkaški klub. „Stršljene“, po ugledu na Hornetse u NBA – kazao je Alen.

Klub stabilan

Tek je put Stršljena u crnogorskoj košarci bio težak.

– U prvoj sezoni odigrali smo 17 utakmica, bez ijedne pobjede. Potom dočekali prvu u narednoj sezoni Prve B lige, a već na ljeto 2015. dočekali plasman u elitu! Prošla sezona bila je teška jer smo ostali bez glavnog finansijera, prijatelja iz djetinjstva Džošue Hadžinsa. Sada funkcionišemo na novi način, ali sada smo stabilni. I entuzijazam nas ne napušta – zaključuje  Alen Rugovac.

Na izvjestan način, svoj američki san Alen Rugovac sanja u Gusinju, u rodnoj Crnoj Gori. Sa njim na čelu, eto Stršljena brzo ponovo u eliti…

Gdje je pomoć?

Alen Rugovac objasnio je koliko pomoći Stršljen ima od lokalnih vlasti.

– Imamo obezbijeđenu dvoranu za treninge kao i dvoranu u Plavu za utakmice, od direktora lokalne srednje škole, i to je to. Da li je dovoljno i da li Stršljen zaslužuje više, procijenite sami. Klub je svakako samoodrživ- rekao je Alen Rugovac.

Linkolnove rijeci

Alen Rugovac i danas ponavlja riječi koje je dobro upamtio u srednjoj školi u Americi, citat slavnog predsjednika Abrahama Linkolna. „Možda sporo hodam, ali uvijek idem naprijed.”

-Te riječi su mi bile važne u svim teškim momentima koje je klub proživljavao u Crnoj Gori. Podršku nijesmo imali, čak sam dočekao da me gledaju poprijeko zbog toga što sam sa porodicom „pobjegao” u Ameriku tokom ratnih godina 90-ih. Ipak, nikad nijesam zažalio zbog odluke da klub osnujem u mom Gusinju – rekao je Rugovac.

Posao agenta

Na ljeto ove godine Alen Rugovac preuzeo je posao košarkaškog agenta. Jedino tako mogao se obezbijediti novac za opstanak Stršljena, nakon prekida finansija iz Amerike.

-Stršljen je bio i biće prva kapija za brojne američke igrače na putu kroz košarkašku Evropu. Vrlo brzo smo stekli reputaciju, sada nas prati preko 20 hiljada ljudi na društvenoj mreži Instagram, sve su to ljudi koji brinu o košarci. Sada vodim preko 30 igrača u Španiji, 30 u Južnoj Americi i preko 30 u raznim evropskim klubovima. I to je dovoljno za samoodrživost Stršljena rekao je Rugovac.

(Pobjeda)