UPOZNAJTE PODGORIČANINA MARKA VUJOŠEVIĆA: “Dok naplaćujem parking, sviram gitaru i učim” (VIDEO)

Upoznala sam ga sasvim slučajno. Pažnju mi privukli zvuci koji su dolazili iz kućice u kojoj se naplaćuje parking. Nije to bila ona muzika koje odjekuje sa radio-stanica; ovog puta sam čula zvuk gitare uživo. Dok sam tražila sitninu da platim, svirka je prestala. Marko je morao da naplati kartu,  a nakon toga je nastavio da svira. Posao na parkingu mu, kaže, dobro dodje za džeparac. A osim što radi i svira gitaru, on je student Elektrotehničkog fakulteta. Pauze u poslu koristi da vježba gitaru, ali i da sprema ispite. Sada je pristao i na razgovor za Portal Analitika.

Marko je, kako je ispričao, od malena vođen muzikom. Još kao dječak, od tate je uzimao staru gitaru i učio da svira.

“Muzika je počela više da me interesuje u prvom razredu srednje škole, a ta gitara mi je već bila odlična za učenje. Vježbao sam sam, uz knjige i kompjuter, ali nikada nisam platio čas gitare. Posmatrajući sa ove tačke gledišta, možda je to i greška”, priča on.

Zamiljivo je, kaže, da nije zavšio muzičku školu, za razliku od ostalih članova porodice koji, s druge strane, ne sviraju…

Želja mu je da živi od muzike. No, svjestan je da je to u Crnoj Gori nemoguća misija. Ipak, sa četiri prijatelja je osnovao bend.

“Prije pet godina osnovali smo grupu, pod nazivom Sangreal. Svi oni su mladi ljudi, a većina je muzički obrazovana. Najmlađi je bubnjar, koji je počeo da svira sa 13 godina”, objašnjava Vujošević.

Sviraju od hard roka do hevi metala, muziku koju malo ko sluša. Muzičku scenu u našoj zemlji danas su preplavile razne pjevačice, zvjezdice i starlete. Da svira turbo-folk po kafanama, vjerovatno bi imali uspjeha, ali muzika koju oni sviraju, samo je skupi hobi.

“Muzika koju sviramo nije zastupljena, jer nemamo ozbiljnu produkcijsku kuću. Ipak, imali smo par klupskih svirki, bili smo i gosti Bedem festa u Nikšiću”, priča nam Marko.

Želja mu je i da sa bendom snimi makar demo album, ako uspiju da sakupe novac za takav poduhvat.

“Finansije su glavni problem. Snimili bismo i sami, u kućnoj produkciji”, objašnjava Marko.

Zato i studira računariski smjer na Elektrotehničkom fakultetu. Programiranje je jedna od najpersektivnijih profesija u svijetu.

Marko nije pretjerano oduševljen kakvo znanje se stiče na fakultetu, ali je svjestan da mu je diploma potrebna kako bi imao koru hljeba u rukama. Ili kartu za put.

“Želio bih da sviram gitaru, ali i da radim posao u struci. Nemam određenu zemlju gdje bih želio da odem. Radim, trudim se, a nadam se da će se to u krajnjem isplatiti”, zaključuje Marko priču za Portal Analitika.

Fakultet, svirka, posao,  za sve je to je potrebno vrijeme. Marko kaže da su mu kolege na parkingu jako dobre i da mu uvijek izadju u susret – da ga zamijene ili da promijeni smjenu, kada mora na kolokvijum ili ispit.

„Ovo je dobar način da zaradim kao student. Kada nema mnogo auta, uzmem knjigu i ponavljam gradivo, a često uzmem gitaru i sviram. Ja uživam a nadam se i da zabavljam prolaznike“, govori Marko.

Na pitanje kako reaguju vozači, kada počne da svira, kaže da ne obraćaju mnogo pažnju, ali i da ima onih koji kada vide da sviram se nasmiju i bude im zanimljivo.

Želje ovog mladog Podgoričanina – da se obrazuje, da radi i zarađuje, da ode iz zemlje – iste su kao i mnogih njegovih vršnjaka. Ali želja da živi od muzike koju on voli je rijetkost. Ko zna, možda mu baš ta želja prva bude ispunjena.

(Analitika)