DANAS SU ZADUŠNICE: Šta god radili jednu stvar NE SMIJETE DA ZABORAVITE!

Tog dana se obilježava sjećanje na sve preminule. Ide se na groblja ili u crkve i pali svijeća.

Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje.

Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, u subotu pred Duhove su ljetnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, Mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.

Na dan zadušnica ide se u crkvu, gdje se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se pale svijeće, a sveštenik obavlja kratki obred i kadi grobove.

Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito koje podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u mraku, nego u svjetlosti Sunca.

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zacjeljuju rane grijeha.

Sveća je simbol svetlosti Hristove, koja treba da nas podseti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.

Šta su Februarske zadušnice

Skoro uvijek padaju u mjesec februar, pa su po tome i dobile naziv. Spominju se veću tipiku Velike carigradske crkve u ΙΧ­Χ vijeka. Iz kanona ovoga danakojim su obuhvaćeni svi ljudi cele vaseljene i razni vidovi upokojenja, vidi se da se Crkva moli za: „umrle u gradovima, pustinjama, na zemlji ina svakom mjestu; za careve, sveštenike, arhijereje, braću, drugove,srodnike, za sve rodove, staro, mlado, djecu, sisančad.“

Kanon dalje nabraja razne vrste smrti i moli se za one: „što grob pokri,što voda pokri, rat pokosi, zemljotres obuhvati, ubice ubiše, oganj spali;koji umreše u moru, na zemlji, u rekama, izvorima i jezerima, odzverova, ptica, zmija, u pustim mestima; koji umreše od žalosti ili radosti naprasno, koje ubi mač i konj, grad, sneg, ili zemlja zasu; kojeubiše čarobni napici, otrov; koji padoše s visine, drveta ili poginuše odželeza ili kamena; od groma, u pukotinama zemlje, od mora, odotrovnog ujeda, konjskog gaženja, davljenja ili vješanja“.

Pošto su vezane za početak Vaskršnjeg posta, to su i ove zadušnice pokretne, tj. nemaju određeni datum.

Nedjelja u kojoj se drže ove zadušnice, naziva se još i Zadušna nedjelja. To je treća nedjelja pred Vaskršnji post, koja pada između Sebične i Bijele nedjelje, koja se još naziva i Mesopusna nedjelja.

U ovoj nedjelji se ne priprema ruho za nevjeste, jer ono dugo neće biti potrebno, pošto se od nedjelje posleovih zadušnica, pa sve do Pobusanog ponedjeljka ne održavaju vjenčanja.

(EPK)