PODGORICA: U Kliničkom operacije srca kao u evropskim centrima

Klinički centar Crne Gore polovinom prošlog mjeseca saopštio je da će našim ljekarima u najvećoj zdravstvenoj ustanovi pomagati pet ljekara iz oblasti kardiohirurgije, četiri iz Srbije i jedan iz Italije, kako bi se smanjile liste čekanja i ojačao kadrovski potencijal KCCG, pišu Dnevne novine.

Među ljekarima koji su angažovani je i doc. dr Svetozar Putnik, direktor Klinike za kardiohirurgiju Kliničkog centra Srbije, o čijim se stručnim referencama uveliko govori u srpskim medijima.

Sa doktorom Putnikom, novinar DN rezgovarao je  u Kliničkom centru Crne Gore, o saradnji sa kolegama u Podgorici, o povezivanju zdravstvenih ustanova regiona, ali i o novim istraživanjima o bolestima srca srčanoj insuficijenciji, tran splantaciji srca i mehaničkoj pumpi kao “terapijskoj opcij budućnosti”.

DN:Doktore Putnik, šta Klinički cenatr Crne Gore može da ponudi pacijentima u srčanom insuficijancijom u odnosu na ostale centre u regionu, ali u i drugim državama u kojima ste radili?

PUTNIK: Pomalo je nezahvalno pitanje, jer nisam siguran da sam ja taj koji je kompetentan da to procjenjuje. Ali, reći ću vam ono u što sam siguran  danas u KCCG može se dobiti standardna kardiohirurška operacija koju bi pacijenti dobili bilo gdje drugdje u Evropi.E sad, ako pričamo o infrastrukturnim uslovima, naravno da su oni slabiji nego u nekim bogatim i razvijenijim centrima. Ali, mi treba da se fokusiramo na ono što je suština, a to je zdravstvena usluga koja se pruža, dakle preoperativna priprema, obrada bolesnika, postavljanje indikacija za operaciju i postoperativno praćenje. U Podgorici se danas rade dvije operacije dnevno na način kako se to radi u s gim evropskim – centrima.

DN: Kakva je situacija u regionu?

Putnik: Iz iskustva, kojeg sam stekao u saradnji sa ostalim centrima u regionu, kao i sa centrima u Francuskoj, Holandiji, Rusiji, Americi, u kojima sam manje ili više boravio, radio, edukovao se i operisao, mogu da kažem da mi nismo loši. Kada kažem mi, mislim na centre u regionu. I to je iskren odgovor.

Takođe smo upućeni jedni na druge. Prirodno je umrežavanje i povezivanje na nivou najbližih susjeda i ljudi sa kojima ste najsrodniji na svaki mogući način, u krajnjoj liniji i jezički, kulturološki, ali i po vrsti i tipu patologije, odnosno problema sa kojima se susrijećemo kod pacijenata. Saradnja je danas neuporedivo intenzivnija nego što je bila u jednom ne tako davnom periodu i ide u smjeru u kojem jedino može da ide ka daljem intenziviranju regionalne saradnje.

Za građane koji imaju problema sigurno očekuju i od ovog razgovora odgovore na neka pitanja koja se tiču liječenja srčane insuficijencije. U posljednje vrijeme sve se češće govori o mehaničkoj pumpi.

Srčana insuficij encija je bolest sadašnjosti i budućnosti. Upravo sa produženjem životnog vijeka imate sve veći broj ljudi u poodmaklom životnom dobu koji imaju srčanu insuficijenciju sa povećanjem takozvanih konvencionalnih terapijskih opcija. Znači, napretkom medikamenozne terapije, terapije koronarne bolesti, ugradnjom stentova, bajpasa, uspijevate da tim ljudima produžite život, ali jedan broj njih neminovno na kraju završava sa srčanom insuficijencijom. Broj donora je apsolutno nedovoljan i jedan od načina na koji se mi borimo protiv nedostatka te terapijske opcije jeste ugradnja mehaničkih pumpi.

DN: Kada su srčana oboljenja u pitanju, na što posebno treba obratiti pažnju?

U razvijenim zemljama svijeta, vi imate produženje životnog vijeka u posljednjih 50 godina, za u prosjeku sedam do devet godina, što je dramatičan porast životnog vijeka. To nam je dalo dvije stvari, s jedne strane imate sve veći broj bolesnika koji imaju prirodno veći stepen patologije kardiovaskularnih oboljenja, tako da i dalje imate epidemiju tih bolesti, pogotovu u zemljama regiona.S druge strane, imate povećan broj broj mladih ljudi koji su podložni kardiovaskularnim oboljenjima.

Osnov borbe protiv ovih oboljenja je edukacija svih, od nivoa obdaništa do onih u poodmaklim godinama. To je dovelo do rezultata u Zapadnoj Evropi i mi tome moramo da težimo.

DN: Klinički centar Srbije sa Vama na čelu, pokrenuo je istraživanje o suženju aortnog zaliska. O čemu se radi?

PUTNIK: Suženje aortnog zaliska ili aortna stenoza je dobro etablirana, odavno utvrđena bolest. Ono što je dobro poznato i što je utvrđeno velikim multicentričnim studij ama jeste da je operacija kada se pojave simptomi (trenutni gubitak svijesti, bolovi u grudima, popuštanje srca^) jedini odgovor. Bez operacije ti pacijenti nemaju veliku šansu.

Ali, s druge strane, ostao je nedorečen ili nerazjašnjen period bolesti u kojem nema nikakvih simptoma. Da li ih operisati ili liječiti ljekovima. Ideja tima iz Kliničkog centra Srbije jeste da dobijemo odgovor na to pitanje.

DN: Vaša ideja okupila je kardiohirurge iz osam evropskih država pridružuje se i Crna Gora

PUTNIK: Izrada studije započeta je sa kolegama iz Belgije. Kasnije su se pridružile kolege iz Irske, Češke, Slovačke, Poljske i Španije, ali i iz Hrvatske i Makedonije. O tome razgovaramo i sa kardiohirurzima iz Crne Gore. Cilj nam je da napavimo jednu veliku multicentričnu, multinacionalnu studiju, jer centar ne može da stekne dovoljno iskustva da bi rezultati bili validni.

Vještačko srce će postati terapijska opcija budućnosti

DN:Šta može vještačko srce, odnosno mehanička pumpa?

PUTNIK:Njihov osnovni zadatak je da zamijene srčanu funkciju ili do momenta dok se srce ne oporavi, što nije mnogo često, ili do momenta dok se ne pojavi organ, što je najčešće donor. Vještačko srce nije nova terapijska metoda, ona je u kliničkoj praksi neke tri decenije, ali je sada doživjela jedan tehnološko-tehnički nivo razvoja. S jedne strane je relativno jednostavno za implantaciju, a s druge strane rezultati, odnosno preživljavanje ljudi i dužina životnog vijeka pacijenata sa mehaničkom pumpom je danas neuporedivo bolje. Tako da danas, sa jednom velikom dozom sigurnosti, možete ponuditi rješenje ljudima koja imaju takva srčana oboljenja, od kojih gotovo neminivno umiru. Naravno, da to rješenje nije idealno. Ljudi sa transplantarnim srcem nemaju isti životni vijek kao populacija koja nema tih problema, ali je to definitivno jedna od terapijskih opcija budućnosti, i tu nema nikakve dileme. Danas u svijetu imate ugrađenih između 100.000 i 200.000 ugrađenih mehaničkih pumpi, uz ekspanziju iz godine u godinu broja transplantacija.

Saradnja sa Crnom Gorom je prirodan proces

Saradnja sa Crnom Gorom je kontinuiran i potpuno prirodan proces. Potpuno je normalno da se ljudi iz Podgorice, iz Crne Gore, obučavaju u Beogradu i obratno.Takoje već dugi niz godina. Sada imamo tri specijalizanta kardioliirurgije iz Podgorice na specijalizaciji na Kliničkom centru Srbije.