Međunarodni podgorički sajam knjiga
PREDSTAVLJANJE KNJIGA O DANILU KIŠU IZDAVAČKE KUĆE „ARHIPELAG“
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja predstavljena su dva izdanja izdavačke kuće Arhipelag: izbor eseja Danila Kiša pod naslovom Poslednje pribežište zdravog razuma, kao i Priče o Danilu Kišu, tematska antologija priča u kojima je Kiš glavni junak ili u kojima su prisutni postupci ili književni junaci koji se javljaju u djelu ovog pisca.
„Klasik je onaj ko u svakoj novoj generaciji pisaca nalazi svoje nasljednike, one koji u njegovom djelu nalaze utjehu i hrabrenje, kao i pitanja koja se mogu postaviti i u ovom vremenu. Kiš je ovu definiciju klasika ispunio na najbolji mogući nacin. Kiš je raritetan pisac. Mnogi izuzetni pisci Kišovog vremena su nestali sa horizonta savremenog čitaoca. Kad bismo tražili modernog klasika koji neprestano u modernim generacijama nalazi čitave serije čitalaca onda bi među takvim piscima svakako bio Danilo Kiš. Mi smo u Arhipelagu objavili njegova sabrana djela u deset tomova koji, zajedno uzev, nemaj uviše od dvije hiljade stranica. To bi posvećeni čitalac mogao pročitati na godišnjem odmoru. To potvrđuje tu stalnu vezanost za djelo Danila Kiša: savremeni čitaoci različitih iskustava u Kišovom djelu nalaze važna pitanja koja se tiču nas danas. Uzmimo primjer Kišove logorologije, sliku logora u Kišovom ciklusu. Neuporediv motiv predstavljanja logora- motiv industrijskog nestanka ljudskog života. Tu Kiš pokazuje veliki žrvanj istorije: kako čovjek nema nikakve autentične odbrane pred tom apstraktnom silom koja dolazi nezvana u ljudski život. No s druge strane, Kiš prikazuje i drugu stranu logora: u logorima nisu samo žrtve koje stradaju bez milosti i kazne. U logorima postoje i oni koji su tamničari, koji su nasilnici, koji sprovode veliki mehanizam stradanja, patnje žrtvovanja. Kiš nam predstavlja i tu stranu, isledničku. Kiš nam pokazuje dva svijeta: one koji su žrtve, koji patnju trpe i oni koji su predstavnici velike sile istorije, koji nanose patnju, bol i užas. Mehanizam progona često pokriva čitav saznajni horizont njegovih junaka. No sa novim tehničkim dostignućima, ti nam mehanizmi danas djeluju strašnije nego u vrijeme pisanja Grobnice za Borisa Davidoviča. Kada čitamo Kišovu prozu onda možemo vidjeti da te sile nisu nešto što pripada završenoj istoriji, nego istoriji čiji se procesi odvijaju pred našim očima. Kiš u našem vremenu postavlja aktualnija pitanja nego većina pisaca koji su savremenici događajima koji se odvijaju sada“, kazao je govornik na današnjem predstavljanju, Gojko Božović, publicista i idirektor izdavačke kuće Arhipelag iz Beograda.
„Kiš vjeruje da odnosi književnosti i društva, književnosti i politike ne mogu biti srazmjerni: književnost, ako želi da bude autentična, mora biti slobodna. No njena nezavisnost joj upravo daje pravo da ima jednu vrstu intervencionizma prema pitanjima vremena. Velika tema koju Kiš zastupa je da književnost mora da govori o temeljnim pitanjima vlastitog vremena. Svaki pisac moderne generacije, po Kišu, pada na jednom ispitu: to je pitanje književnog i ljudskog odnosa prema nacizmu, ali i pitanje ljudskog i moralnog odnosa prema staljinizmu, jedne druge radikalne ideologije tog vremena. To je Kišova velika tema.“
„Kiš je pisac za čitaoce, ali je takođe i pisac za same pisce. Mnogi pisci poput Petera Esterhazija, Magrisa, Vilamatasa, Kundere, prizivali su likove Kiša u svojoj prozi. Postoji čitav niz pisaca i u našoj književnosti koji su o njemu napisali priče. U ovom izboru su priče od preko trideset domaćih pisaca. Tu bi se mogle izdvojiti tri grupe priča: priče pisaca- Kišovih bliskih prijatelja i savremenika (Vida Ognjenović, Mirko Kovač…), priče Kišovih neposrednih nastavljača u književnosti (Albahari, Milisav Savić, Mihailo Pantić…) koji provjeravaju plodonosnost Kišove poetičke ideje i književnog nasljeđa i treći krug priča o Kišu koje ispisuju pisci koji dolaze poslije dvijehiljaditih godina (Tešin, Bazdulj, Šehić…). Oni ne preispituju Kišove pripovjedačke postupke, ali nam govore nešto što je u ovom trenutku veoma važno: kako bi zapravo Kiš mogao da nam se obrati u današnjem vremenu. Koja bi to bila pitanja koja bi Kiš danas pokretao“, kazao je Gojko Božović na ovom svojevrsnom predavanju o Danilu Kišu održanom u okviru podgoričkog sajma.
MEĐUNARODNI DAN CRVENOG KRSTA OBILJEŽEN NA SAJMU KNJIGA
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja obilježen je Međunarodni dan Crvenog krsta. Predstavnici ove međunarodne humanitarne organizacije govorili su prisutnima o značaju volontiranja.
„Danas je Međunarodni dan Crkvenog krsta. Crna Gora je ponosna članica ove organizacije koja je svuda u svijetu prepoznata kao organizacija dobročinstva koja predstavlja jednu od rijetkih organizacija koje su sačuvale svoj kredibilitet. Kao ilustraciju dovoljno je samo kazati da, ukoliko se logo Crvenog krsta zloupotrijebi u ratu, po Ženevskoj konvenciji, to je težak ratni zločin. Crna Gora može i te kako biti ponosna na svoju istoriju 22. članice ove organizacije. Godine 1875., krajem novembra, Crna Gora je postala članica ove organizacije, kada su članstvo Crvenog krsta sačinjavale i zemlje poput Badena, Saksonije i Pruske. Iznurena ratovima, mala Crna Gora je primila tada 10 000 porodica osiromašenih izbjeglica koje su dobile suv krevet i parče hljeba“, rečeno je o istoriji ove organizacije u Crnoj Gori na današnjoj promociji.
O iskustvima volontiranja (koja uključuju brigu o starima, obezbjeđivanje tehničke podrške licima sa invaliditetom, kao i različite humanitarne akcije) govorili su Tereza Vujošević i Nikola Kalezić, kao i Veselin Pajović koji je uključen u program podrške romskoj populaciji. Prisutnima su se obratili Goran Damjanović, koji je govorio o dobrovoljnom davalaštvu krvi, i Vladan Vukčević, član tima za djelovanje u zimskim uslovima.
PREDSTAVLJANJE UDŽBENIKA U DAISY FORMATU ZUNS-a
Danas su, u okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, predstavljena dva udžbenička izdanja Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice. U pitanju su dva naslova: Istorija za VI razred i Istorija za 7. razred u DAISY formatu, odnosno u audio-vizuelnom obliku.
DAISY predstavlja engleski akoronim za „digitalno pristupačni informacioni sistem“. Osnovni cilj nam je bio da unaprijedimo inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori, te da pomognemo svim onim učenicima koji iz bilo kojeg razloga ne mogu da čitaju štampani tekst. Nezamjenjivu pomoć u nastanku ovih udžbenika pružila je kancelarija UNICEF-a u Crnoj Gori. Naša želja u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva je da edukativni materijali dođu do svakog djeteta u Crnoj Gori“, kazala je Nađa Durković ispred ZUNS-a.
PREDSTAVLJANJE KNJIGA O DANILU KIŠU IZDAVAČKE KUĆE „ARHIPELAG“
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja predstavljena su dva izdanja izdavačke kuće Arhipelag: izbor eseja Danila Kiša pod naslovom Poslednje pribežište zdravog razuma, kao i Priče o Danilu Kišu, tematska antologija priča u kojima je Kiš glavni junak ili u kojima su prisutni postupci ili književni junaci koji se javljaju u djelu ovog pisca.
„Klasik je onaj ko u svakoj novoj generaciji pisaca nalazi svoje nasljednike, one koji u njegovom djelu nalaze utjehu i hrabrenje, kao i pitanja koja se mogu postaviti i u ovom vremenu. Kiš je ovu definiciju klasika ispunio na najbolji mogući nacin. Kiš je raritetan pisac. Mnogi izuzetni pisci Kišovog vremena su nestali sa horizonta savremenog čitaoca. Kad bismo tražili modernog klasika koji neprestano u modernim generacijama nalazi čitave serije čitalaca onda bi među takvim piscima svakako bio Danilo Kiš. Mi smo u Arhipelagu objavili njegova sabrana djela u deset tomova koji, zajedno uzev, nemaj uviše od dvije hiljade stranica. To bi posvećeni čitalac mogao pročitati na godišnjem odmoru. To potvrđuje tu stalnu vezanost za djelo Danila Kiša: savremeni čitaoci različitih iskustava u Kišovom djelu nalaze važna pitanja koja se tiču nas danas. Uzmimo primjer Kišove logorologije, sliku logora u Kišovom ciklusu. Neuporediv motiv predstavljanja logora- motiv industrijskog nestanka ljudskog života. Tu Kiš pokazuje veliki žrvanj istorije: kako čovjek nema nikakve autentične odbrane pred tom apstraktnom silom koja dolazi nezvana u ljudski život. No s druge strane, Kiš prikazuje i drugu stranu logora: u logorima nisu samo žrtve koje stradaju bez milosti i kazne. U logorima postoje i oni koji su tamničari, koji su nasilnici, koji sprovode veliki mehanizam stradanja, patnje žrtvovanja. Kiš nam predstavlja i tu stranu, isledničku. Kiš nam pokazuje dva svijeta: one koji su žrtve, koji patnju trpe i oni koji su predstavnici velike sile istorije, koji nanose patnju, bol i užas. Mehanizam progona često pokriva čitav saznajni horizont njegovih junaka. No sa novim tehničkim dostignućima, ti nam mehanizmi danas djeluju strašnije nego u vrijeme pisanja Grobnice za Borisa Davidoviča. Kada čitamo Kišovu prozu onda možemo vidjeti da te sile nisu nešto što pripada završenoj istoriji, nego istoriji čiji se procesi odvijaju pred našim očima. Kiš u našem vremenu postavlja aktualnija pitanja nego većina pisaca koji su savremenici događajima koji se odvijaju sada“, kazao je govornik na današnjem predstavljanju, Gojko Božović, publicista i idirektor izdavačke kuće Arhipelag iz Beograda.
„Kiš vjeruje da odnosi književnosti i društva, književnosti i politike ne mogu biti srazmjerni: književnost, ako želi da bude autentična, mora biti slobodna. No njena nezavisnost joj upravo daje pravo da ima jednu vrstu intervencionizma prema pitanjima vremena. Velika tema koju Kiš zastupa je da književnost mora da govori o temeljnim pitanjima vlastitog vremena. Svaki pisac moderne generacije, po Kišu, pada na jednom ispitu: to je pitanje književnog i ljudskog odnosa prema nacizmu, ali i pitanje ljudskog i moralnog odnosa prema staljinizmu, jedne druge radikalne ideologije tog vremena. To je Kišova velika tema.“
„Kiš je pisac za čitaoce, ali je takođe i pisac za same pisce. Mnogi pisci poput Petera Esterhazija, Magrisa, Vilamatasa, Kundere, prizivali su likove Kiša u svojoj prozi. Postoji čitav niz pisaca i u našoj književnosti koji su o njemu napisali priče. U ovom izboru su priče od preko trideset domaćih pisaca. Tu bi se mogle izdvojiti tri grupe priča: priče pisaca- Kišovih bliskih prijatelja i savremenika (Vida Ognjenović, Mirko Kovač…), priče Kišovih neposrednih nastavljača u književnosti (Albahari, Milisav Savić, Mihailo Pantić…) koji provjeravaju plodonosnost Kišove poetičke ideje i književnog nasljeđa i treći krug priča o Kišu koje ispisuju pisci koji dolaze poslije dvijehiljaditih godina (Tešin, Bazdulj, Šehić…). Oni ne preispituju Kišove pripovjedačke postupke, ali nam govore nešto što je u ovom trenutku veoma važno: kako bi zapravo Kiš mogao da nam se obrati u današnjem vremenu. Koja bi to bila pitanja koja bi Kiš danas pokretao“, kazao je Gojko Božović na ovom svojevrsnom predavanju o Danilu Kišu održanom u okviru podgoričkog sajma.
MEĐUNARODNI DAN CRVENOG KRSTA OBILJEŽEN NA SAJMU KNJIGA
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja obilježen je Međunarodni dan Crvenog krsta. Predstavnici ove međunarodne humanitarne organizacije govorili su prisutnima o značaju volontiranja.
„Danas je Međunarodni dan Crkvenog krsta. Crna Gora je ponosna članica ove organizacije koja je svuda u svijetu prepoznata kao organizacija dobročinstva koja predstavlja jednu od rijetkih organizacija koje su sačuvale svoj kredibilitet. Kao ilustraciju dovoljno je samo kazati da, ukoliko se logo Crvenog krsta zloupotrijebi u ratu, po Ženevskoj konvenciji, to je težak ratni zločin. Crna Gora može i te kako biti ponosna na svoju istoriju 22. članice ove organizacije. Godine 1875., krajem novembra, Crna Gora je postala članica ove organizacije, kada su članstvo Crvenog krsta sačinjavale i zemlje poput Badena, Saksonije i Pruske. Iznurena ratovima, mala Crna Gora je primila tada 10 000 porodica osiromašenih izbjeglica koje su dobile suv krevet i parče hljeba“, rečeno je o istoriji ove organizacije u Crnoj Gori na današnjoj promociji.
O iskustvima volontiranja (koja uključuju brigu o starima, obezbjeđivanje tehničke podrške licima sa invaliditetom, kao i različite humanitarne akcije) govorili su Tereza Vujošević i Nikola Kalezić, kao i Veselin Pajović koji je uključen u program podrške romskoj populaciji. Prisutnima su se obratili Goran Damjanović, koji je govorio o dobrovoljnom davalaštvu krvi, i Vladan Vukčević, član tima za djelovanje u zimskim uslovima.
PREDSTAVLJANJE UDŽBENIKA U DAISY FORMATU ZUNS-a
Danas su, u okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, predstavljena dva udžbenička izdanja Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice. U pitanju su dva naslova: Istorija za VI razred i Istorija za 7. razred u DAISY formatu, odnosno u audio-vizuelnom obliku.
DAISY predstavlja engleski akoronim za „digitalno pristupačni informacioni sistem“. Osnovni cilj nam je bio da unaprijedimo inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori, te da pomognemo svim onim učenicima koji iz bilo kojeg razloga ne mogu da čitaju štampani tekst. Nezamjenjivu pomoć u nastanku ovih udžbenika pružila je kancelarija UNICEF-a u Crnoj Gori. Naša želja u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva je da edukativni materijali dođu do svakog djeteta u Crnoj Gori“, kazala je Nađa Durković ispred ZUNS-a.
PREDSTAVLJANJE KNJIGE ĐORĐIJA RADULOVIĆA
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja predstavljena je knjiga Prisustvo odstnosti Đorđija Radulovića, učenika gimnazije sa Cetinja.
Knjiga predstavlja spoj poetskih i likovnih reminiscencija autora.
U tradiciji Cetinjske gimnazije je da prepoznaje talente- poručili su predstavnici ove srednje škole koja pruža, kako je istaknuto, kontinuiranu podršku svojim učenicima koji se izražavaju kroz umjetnička sredstva.
Borisav Cimeša, ispred izdavača, ukazao je na ličnosti Danila Kiša i Borislava Pekića, koji spadaju među najpoznatije učenike Cetinjske gimanzije, a koji su počeli sa književnim stvaralaštvom u okrilju ove škole. Cimeša je mladom autoru poželio da krene stopama ovih velikih autora sa kojima dijeli isti prostor srednjoškolskog obrazovanja.
Prisutni su mogli čuti i odlomke iz Radulovićeve knjige.
PROMOCIJA ROMANA OBRADA NENEZIĆA
Publika i posjetioci 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja mogli su danas prisustvovati promociji novog romana Obrada Nenezića Šetači po mjesecu.
Obrad Nenezić je diplomirani dramaturg, autor dugometražnih filmova i pozorišnih tekstova, romana i knjiga poezije. Drame i poezija su mu prevođeni na više jezika.
„Što se tiče epova i legendi i mitova koje obrađujem u posljednje vrijeme, vjerovatno je tome doprinio moj otac koji nije bio stvaralac, ali mi generalno to imamo u svojoj crnogorskoj suštini- da prenosimo sa koljena na koljeno priče“, kazao je Nenezić.
O drugim, kulturnim pravcima uticaja na svoju prozu, Nenezić je rekao: „Ja pripadam urbanoj generaciji ljudi koja je slušala rokenrol. Od pisaca, na mene je možda prije svega uticao Selindžer i njegov Lovac u raži.“
Film i poetika filma važna je komponenta kada se govori o kulturnim uticajima na Nenezićevo stvaralaštvo. Kao primjer filmske inspiracije, Nenezić navodi film Sergija Leonea Bilo jednom u Americi.
Govoreći o Nenezićevoj poetici proze, Goran Radojičić je primijetio da njegova djela imaju zajednički motiv autodestruktivne mladosti.
„Dosta ljudi odavde ima sreće da ne pripada toj autodestruktivnoj generaciji devedesetih kojoj ja pripadam. Bio sam hroničar tih generacija. Sve ono što je dramatično je dobrodošlo za umjetnost“, rekao je Nenezić
Govoreći o literarnim tehnikama koje Nenezić koristi, Radojčić primijećuje da upotrebom kolumnističkog izraza u romanu, Nenezić razbija tipičnu romanesknu strukturu.
„Kolumna je dio popularne umjetnosti i ona nema jake korijene. Ja sam odlučio da iskoristim ovaj kolumnistički žanr za svoj roman jer volim dokumentarnost u svojoj naraciji“, rekao je Nenezić.
PREDSTAVLJANJE DRAMA NATAŠE NELEVIĆ
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja predstavljena je zbirka dramskih tekstova Nataše Nelević u izdanju Nove knjige.
„Ovi tekstovi impliciraju mnogo širu problematiku od tzv. ženskih tema. Ona širi opseg tema. Jaja jesu tekst iz koga se, na neki način, razlivaju i ideje i motivi i teme i prelivaju na ova dva ostala teksta. U samom tekstu Jaja, za razliku od na primjer Prevlake, nemamo nikakvo istorijsko referiranje, nego jednu vrstu rekvizitarijuma opsesivnih tema koje Nataša Nelević provlači kroz svoje dramske tekstove. U dramama Nataše Nelević pravi se jedna vrsta problematizacije između muških opsesivnih tema, muškog diskursa koji se kreće u zoni velikih naracija, i s druge strane, onog što bi trebalo da karakteriše zonu ženskog pisma: intimnog, privatnog, emotivnog. U ova dva teksta autorka proširuje priču tog antagonizma“, rekao je Marinko Vorgić, književni kritičar i publicista.
„Drama Jaja je priča o nasljeđu bola. Crvene čarape, bijeli kreč je takođe priča o nasljeđu, ali nasljeđu krivice, očinskom nasljeđu. Ono što je meni fascinantno u ovom tekstu je vrlo interesantna podjela uloga: likovi u ovoj drami su otac, majka, kćer, isljednici, prva ljubav i najbolja drugarica. Otac je taj koji je u kontekstu nasljeđa krivice jer je bio primoran da na Golom otoku ocinkari jednog robijaša u lovu za sopstveni život. To je trougao u kome se odvija sva ta drama preispitivanja krivice: da li se krivica nasljeđuje na jednom dubljem psihološkom, pa i na metafizičkom planu. Prva ljubav i najbolja drugarica pokušavaju da relaksiraju tu problematiku krivice“, kazao je Vorgić.
„Iako je Nataša feministica, ja odbijam da Natašine dramske tekstove čitam u feminističkom ključu. Natašini tekstovi su prvorazredni dramski tekstovi: oni su sjajni. Ja sasvim lako mogu zamisliti da autorka nije autorka nego autor. Nataša uspijeva da opsežno teorijsko znanje iz književnosti i istorijsku osviješćenost tako uspješno transponuje u dramske situacije. Ovi tekstovi nose ozbiljno nasljeđe visokog modernizma, ali sadrže i motive postmodernizma, poput fragmentiranosti. Lišeni tradicionalnog teatarskog mobilijara, svedeni na prizore, ovi tektovi su izuzetno iznutra dramatični“, rekla je Božena Jelušić, profesorica književnosti i književna kritičarka.
PROMOCIJA KNJIGE VLADIMIRA TABAŠEVIĆA
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja predstavljen je roman Vladimira TabaševićaPa kao. Sa autorom je razgovarala prof. dr Slavica Perović.
Vladimir Tabašević je autor knjiga poezije, romana (Tiho teče Misisipi) i urednik je internet časopisa Prezupč.
„Pred sobom imamo plodnog pisca i pjesnika. Tabašević je neko ko je već zadobio pažnju čitalaca i kritike i ko je već nezvanično postao mladi klasik“, kazala je Perović predstavljajući Tabaševića.
Na opasku dr Perović da roman govori o „tranzicijskoj pohari“, Tabašević je rekao: „Ovaj roman je zaista posvećen generaciji stasaloj u doba tranzicije i svim gubitnicima tranzicije, u koje i sebe, na neki način, svrstavam.“ Junak njegovog romana živi meritokratski mit, kazao je autor.
„Meritokratski mit u kojem živi junak može se svesti na formulu ‘trud plus inteligencija garantuju nekakav uspjeh’. To predstavlja najoperativniji mit današnjice. Svako danas ima neku vrstu spontantog uvjerenja da je to nešto neuputno. Kao što je slučaj svakog mitskog uvjerenja, nema, zapravo, nikakve garancije da će naš trud i inteligencija biti dovoljni da mi uspijemo. Želio sam da razobličim taj mit pokazujući da bez obzira na talenat koji pojedinac ima i na trud koji ulaže – to sve može biti nedovoljno. Danas postoji taj pritisak da se bude uspješan po svaku cijenu“, kazao je Tabašević.
„Mi danas možemo čuti kada neko ne uspije u životu da on nije investirao u sebe, nije se trudio, nije radio na sebi, te je njegov težak život danas samo posljedica toga što nije radio na sebi. ‘On je kriv za to.’ To je suviše trivijalan način postavljanja stvari. To je bila moja ideja“, nastavio je Tabašević.
