MISTERIJA DUGA 21 GODINU “Mog sina su vidjeli pred komšijskim vratima, a onda kao da je u ZEMLJU PROPAO” - Volim Podgoricu

MISTERIJA DUGA 21 GODINU “Mog sina su vidjeli pred komšijskim vratima, a onda kao da je u ZEMLJU PROPAO”

Još čekam mog Ivana. Tražim ga svakog dana i dok sam živa neću odustati. Samo onaj ko je tražio svoje dijete makar 21 minut shvatiće šta znači 21 godina, kaže Ana Nikolin (88) iz Koluta kod Sombora.

Dok gleda i ljubi izbledjele fotografije nestalog sina, baka Ankici sijaju oči od suza, ali i od pomisli kakav je bio Ivan.

 – Dobar i pametan. Divan sin, unuk, otac, muž, brat, prijatelj, sportista… Vrijedan i pažljiv. Imao je dječje srce i dušu. Bio je pedantan, lijepo je crtao, divno pisao. Nema mi ga, a bio je rijetka osoba, ne zato što je moj sin već je stvarno bio izvanredan – priča neutješna majka.

Ivan je nestao u predgrađu Subotice kada je imao 41 godinu. Rodio se 18. juna 1955. u Kolutu, a trag mu se gubi u predvečerje 14. januara 1996. Baš na Ivanov rođendan, u nedjelju, majku je posjetio Igor Jurić, osnivač Fondacije “Tijana Jurić” koja je osnovala registar nestalih.

Sa velikom nadom da će joj ambasador humanosti, kako starica naziva Jurića, pomoći da sazna istinu o sudbini djeteta, prisjeća se prvih dana nakon Ivanovog nestanka. Završio je školu za automehaničara, kasnije radio u subotičkom “Bratstvu” i “Azotari”. Bio je golman, a kasnije i trener petlića u Spartaku. Oženio se, dobio sina i ćerku i sa porodicom živio u Bačkim Vinogradima.

Majci se niko zvanično nije obratio 20 godina

Foto: B. Vučković / RAS SrbijaMajci se niko zvanično nije obratio 20 godina

Ona kaže da je komšija izjavio da ga je Ivan posjetio da ga pita da li mu za Kanadu treba međunarodna vozačka dozvola, ali baka Ankica ne vjeruje u tu priču. Kaže, njen sin je bio upućen u takve informacije.

Ivanova majka je kucala na mnoga vrata, nema institucije kojoj se nije obratila za pomoć, ali uzalud. Najveću podršku i pomoć daje joj bračni par Marinković, Dane, Ivanov drug iz djetinjstva, i njegova supruga Milica. Oni su zajedno sa Ivanovim roditeljima za 20 godina prešli kilometre i kilometre, do Zadra i drugih gradova bivše SFRJ, da bi provjerili svaku informaciju koja je stizala do njih.

– Nikada me iz policije nisu pozvali, a mi smo zvali, odlazili i satima čekali. Čuli smo i komentare da smo dosadni. Pisali smo molbe, pisma… Jedan oficir nam je rekao da ga je vidio u Zadru, drugi čovjek da je njegovo tijelo u Vukovaru. Svuda smo tragali, čak smo pitali i vidovite, ali je Ivanov nestanak ostao misterija – priča majka i dodaje da je nezadovoljna istragom od početka.

Za Anu Nikolin nijedna tačna informacija o sinu ne bi bila toliko tragična koliko joj je bolna višedecenijska nemoć da otkrije istinu.

– Ovo je robija. Svaki roditelj koji izgubi dijete služi doživotnu robiju. Sa Ivanom je nestao dio nas. Čekajući Ivana, umro je i njegov otac. Još jedino živi nada da ću ponovo vidjeti svoje dijete. Rekla bih mu “srce moje” – širi ruke baka Ankica zamišljajući ponovni susret sa sinom.

Igor Jurić: Našoj zemlji kao da smetaju ljudi koji traže svoju djecu

Igor Jurić je Ivanovoj majci i Marinkovićima rekao da su uradili sve što su mogli.

Foto: B. Vučković / RAS Srbija
(Blic)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com