STEVO JE BIO LOŠ ĐAK I NIKAKAV STUDENT: Danas u Budvi ima biznis koji će vas ODUŠEVITI (FOTO)
Ovo je priča o nikakvom đaku, o momku koji se pripremao za likovnu akademiju pa odustao, prešao na turizam. “Batalio prije nego je upisao”, kaže on. Ali jednu stvar radi dobro, više nego dobro. Jednu stvar radi odlično!
Stevo Stanišić, Budva, 27 godina. Momak koji stoji iza „Rustic wood furniture“ radionice. Proizvodi i restaurira namještaj, sve od različitih vrsta drveta, koristeći različite mašine a počeo je od klupe za terasu. Velika podrška i saborac mu je brat Marko, koji zajedno sa njim krči put.
Umjetničku crtu je naslijedio od oca, svestranog umjetnika. Zato kaže da nije “klasična stolarija što ja radim“, namještaj je prožet umjetnošću. Nekada je to oslikavanje, nekad duborez, a nekada je dovoljno da pogledate njegove radove na njegovom profilu da vidite o čemu pričamo.
Prve klupe za terasu napravio je prije skoro deset godina. Kaže “nisu nešto al evo još stoje”. Onda je radio po starom gradu u Budvi popravke i ponešto je napravio.
“Stevo zna svašta da radi!” krenula je preporuka zadovoljnih klijenata. A onda na Facebook profilu počinje da postavlja fotografije svojih radova i tu polako kreće. Počinje da kupuje alat , a drugovi, rodbina, komšije i njihove preporuke bivaju prvi klijenti.
Do prije tri godine je radio u svojoj kući u radionici od oko 15m2, ljeti na terasi. Kupovina “ozbiljnije mašine” došla je na red prije otprilike četiri godine. Pravila je veliku buku i to je dovelo do čestih gostiju u vidu inspekcije. Slijedi seljenje radionice u kuću na selu. Ali ona nije održavana, petnaestak kvadrata je iskoristivo a ostalo je ruševina. Popravio je kuću sa bratom i obezbijedio prostor za rad. Današnja radionica je dobila i industrijske mašine ove godine.
Sajam namještaja u Budvi, 2015., donio im je mušterije. Kako kaže “poslije sajma BUM”! Iako su ljudi donekle znali za njih. “Evo sad me zvao čovjek koji je saznao za nas na tom sajmu!”
Izbjegavaju da rade klasične škure, prozore. To može i neko po pristupačnijoj cijeni da uradi, ali “drugu, prijatelju ne mo’š odbit”. Rade restauraciju i nešto u “drugom fazonu”. Škrinje, ogledala, vitrine koje često znaju biti oslikane, a ni slikarske vještine mu ne manjka.
Neko bazira svoj biznis na tome da “štanca jedno te isto” ali to nije moj cilj.
“Ali da čo’ek čeka zarađene pare“ dešava se i to. Nekada se naplata čeka, to nije isključivo problem sa nekim “neozbiljnim firmama”. Nekada se to desi i kod onih od kojih to najmanje očekujete.
O klijentima nije razmišljao kada je počinjao. Nije suzio krug ljudi kojima će ponuditi svoje usluge, kaže da njemu nije bitno da to bude “Rokfeler”. Ipak dosta njih odbije cijena, ali pojedini veoma cijene njegov rad.
Podršku svojih je imao od početka, a najbolji mu drugovi sad kažu ono naše klasično “eeee otkad sam ti ja pričao …”. Zarađeno je ulagao u posao, ali imao je i pomoć familije.
Talenat, marljivost, upornost i proizvod koji daje preporuku. Ljubav prema poslu, motivacija. Zaboravili smo da je jedan od glavnih motivatora i njegova đevojka, a što žena neće napravit od čovjeka.
(umpcg.me)
