“SRAM NAS BILO! 10 mučenika se bori sa stihijom kod Delte, a hiljade “šopingaša” to ne zanima” - Volim Podgoricu

“SRAM NAS BILO! 10 mučenika se bori sa stihijom kod Delte, a hiljade “šopingaša” to ne zanima”

Haos koji izazivaju požari po Crnoj Gori, herojska borba vatrogasaca, ali i inertnost građana kojih se to “ne tiče” isprovocirali su jednog rođenog Bjelopoljca sa dugim stažom življenja u Podgorici, da reaguje otvorenim pismom na svom FB nalogu. 

Ovaj stav, očigledno, napisan u dahu, uslijed snažnih emocija, prenosimo u cjelosti: 

“Kako ostati imun, kako biti slijep, kako ne progovoriti?
Zašto ružni i nemili događaji bude nostalgična sjećanja, izazivaju revolt, tjeraju na glupu i ispraznu pisaniju po FB?
Iako znam da mnogi ovo neće ni pročitati, još veći broj neće ni razumjeti, a znatan broj će biti ogorčen.
Danas me, gust dim oko Delte, uznemiri, uplaši i probudi uspavanu, kako kažu, Titovu empatiju.
Dok se desetak mučenika, sa skromnom opremom, borilo sa vatrenemo stihijom, naočigled hiljadu posjetilaca šoping-ugostiteljskog korzoa, sjetih se starih, DOBRIH, vremena.

Priča 1. Stari vtraogasni dom, sedamdesetih, jedino mjesto okupljanja bjelopoljskih muškaraca, gdje su se igrale domine, šah i gledao jedini ,kolektivni, tv. Žagor, temperamentnu viku, utiša dežurni telefom 93. Zavlada muk, a komandir Ziko Kurćehaić, zabrinuto odgovori u slušalicu: Dolazimo odmah. Eto ti nedovršenog gledanja Bonance (omiljena western serija), pratije šaha ili domina. Zaurla Raskina Praga, a na njoj mjesta za SAMO nekoliko osoba. Poskakasmo, ne pitajući gdje, kome, a zašto, to svi znamo. Gori!!!!!!!
Bilo je pitanje časti, muškosti, ne nakačiti se na Pragu, iako smo mogli i trčeći stići prije nje do bojadžinice Cvetkovića, koja je gorjela Kao da smo uvježbavani ,trenirali samo taj sport, svako je znao svoj dio obaveza, u skladu sa godinama i “rejtingom ulice”. Uspješnu, požrtvovanu akciju, preprićavaćemo, međusobno, do neke sledeće.

Priča 2. Krajem osamdesetih, veliki požara na Paštrovskoj gori, ugrožava Petrovac, u Paštrovskoj noći. Na bini Hari Mata Hari.
Euforično pjevanje publike i ansambla prekida čovječuljak, obučen u odijelo CZ (civilne zaštite) otima mikrofon Hariju i naredjuje da se sva publika uputi prema ulici, gdje su parkirani kamioni, jer se mora na Goru i pristupiti gašenju požara. Tačno se ne sjećem broja, ali znam da je malo bilo kamiona i autobusa da prime sve dobrovoljce, turiste, mještane, koji se odazvaše pozivu, “naredjenju” onog sitnog u uniformisanog lica.

Danas, kada gori na sve strane, odbranu smo sveli na pedesetak profesionalaca, koje smo u stanju pljuvati i potcjenjivati. Sram da nas bude.
Oni koji se brčkaju po statusnim plažama, na par stotina maetara od požara, koji trguju u “eminentnim” prodavnicama, plašeći se da im ne promakne nešto na rasprodaji, svi oni koji žale što su neradni dani (ne dan Državnosti) brzo prošli, samo su produkt ovakvog režima i sistema, bez sistema, na čemu sam im zahvalan, jer me čine još ponosnijim na srećna vremena.
U iščekivanju poziva da se pridružim nekoj akciji spasavanja ljudi i dobara, živjeću u nadi da će se pojaviti neki alhemičar i uspjeti da napravi pitu od g….a.”

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com