U Crnoj Gori se ne zna koliko ima siromašnih i kolika je granica siromaštva

Koliko je građana Crne Gore ispod linije siromaštva nije poznato. Posljednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura i ispod nje je bilo 8,6 odsto građana.

“U Crnoj Gori uopšte ne znamo koliko ima siromašnih i kolika je to granica siromaštva. Kada nemate podatke o broju siromašnih ili kada ima vrlo velikih sumnji da su zvanični podaci o broju nezaposlenih i broju korisnika socijalne pomoći fingirani, da ih Vlada namjerno šminka da bi pokazala da uspješno radi, onda jednostavno ne možete da napravite kvalitetnu Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti ona može da da rezultate,” kazao je Goran Kapor, novinar “Vijesti”.

Iz Monstata kažu da su odustali od računanja apsolutne granice siromaštva po standardima Svjetske banke. U skladu sa pregovorima za poglavlje o Statistici, u obavezi su da uvedu EU metodologiju za praćenje siromaštva. 2013. su počeli istraživanje koje traje četiri godine, tako da će krajem godine objaviti novo mjerilo, relativnu liniju siromaštva.

“Siromaštvo se posmatra kao fenomen, na koji pored prihoda za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, utiče i mogućnost zapošljavanja, stambeni uslovi i pristup socijalnoj zaštiti. Riječ je o istraživanju u kojem se određeni broj ispitanika ispituje o prihodima i uslovima života kroz vremenski period od 4 godine. Podatke o siromaštvu planiramo objaviti do kraja 2017. godine,” navode iz Monstata.

Dok čekamo nove podatke, iz Sindikata upozoravaju da je siromašnih sve više. Srednji stalež se izgubio, mnoga radna mjesta su zatvorena.

“Pitanje je koliko je siromašnih za koje ne mi i znamo. Prosto je potrebno naći taj balans, da se iskorijeni jaz između bogatih i ekstremno siromašnih,” kaže Sandra Obradović iz Unije slobodnih sindikata.

Iz Banke hrane, nevladine organizacije koja pomaže najugroženijima, saopštili su da socijalna primanja ne mogu osigurati minimum potreba. Socijalna pomoć, kako kažu, može da posluži kao džeparac, ali ne kao prihod dovoljan da se neko hrani, oblači i plaća račune.

“Kada se kaže borba protiv siromaštva u Crnoj Gori, da li se Vlada ima čime pohvaliti? Pa, teško,” smatra Obradović.

“Mislim da nema. Mi i dalje imamo veoma siromašne opštine u kojima je broj nezaposlenih ili broj korisnika socijalne pomoći čak veći od broja zaposlenih. Stvarnih efekata na tog korisnika nema, ako nekome povećate socijalnu pomoć sa 20 na 30 eura ili sa 50 na 70, on u stvarnosti ne može mnogo više da kupi,” ističe Kapor.

Mininalna zarada je 193 eura, a iz Unije slobodnih sindikata stiže predlog da se poveća za skoro 60 eura.

“Ono na čemu će Unija slobodnih sindikata insistirati jeste da na narednoj sjednici Socijalnog savjeta poveća minimalna zarada na 250 eura, koja u principu ide u nekoj ravni sa stopom siromaštva,” dodaje Obradović.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja, zbog godišnjih odmora nije bilo moguće dobiti izjavu povodom Dana borbe protiv siromaštva.

Iz Sindikata pozivaju Vladu da konačno krene u oporezivanje luksuza.

Iz Banke hrane za najugroženije predlažu nadoknade troškova stanovanja, kvote besplatnih kilovata elektične energije, pomoć u nabavci knjiga, besplatan prevoz i užinu za đake, kao i otvaranje narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica.