Bojana između prirode i ljudi

Za Ulcinjane, posebno ribare, koji pamte vakat kada se obalama rijeke nesmetano prolazilo, i sama ekspanzija turističkih objekata nerealna je slika. Još nerealnija je teška mašinerija na prvom ušću.

Rješenje?

Konstatuju, ipak, da se protiv prirode ne može, i da bez struke i nauke, protok tog dijela Bojane, za koji su zainteresovani svi podjednako, ribari, ugostitelji, kao i vlasnici objekata na njenim obalama, nije moguće dugoročno riješiti na valjan način.

Predsjednik udruženja ribara Ulcinj Ivo Knežević, čija porodica živi od mora i uz more, smatra da od situacije ne treba praviti političko pitanje, već uticati da se nađe modus koji će pomoći Bojani, a neće narušiti ili pogoršati stanje.

– Prije dvadesetak dana kontaktirali su me iz Morskog dobra i njihovog sam predstavnika vozio barkom na račvu da ukažen na ono što, po mom sudu, treba uraditi kako se ne bi dogodilo zatvaranje ušća. Tada su najavili da je u planu intervencija. Jak jugozapad koji je potom uslijedio pretekao je reakciju nadležnih. Sada, ovo što vidite je pokušaj da se koliko-toliko protok omogući, a ovaj krak Bojane ne pretvori u Port Milenu – priča Knežević za Pobjedu.

Račva

 Dok uzvodno sa Kneževićem plovimo ka mjestu gdje se Ada ispriječila toku Bojane, prolazimo kroz špalir starih i novih kućica izgrađenih na šipovima i nabacanom materijalu. Tek poneka kalimera i red trske podsjeća na staru, ribarsku Bojanu.

Kućice sežu gotovo do same račve, a sa druge, Adine strane, gotovo da su u graničnom pojasu. Knežević zaustavlja barku i pojašnjava kako tok Bojane nasipa „desnu skretnicu“ rijeke. Spušta veslo koje na toj poziciji jedva doseže do pola.

– Jedini način da se na neki duži period riješi situacija je da se prokopa račva. Kako, ne pitajte mene. Odgovor treba da daju stručnjaci, kako bi se našla prava mjera kako velike vode ne bi ugrozile objekte nizvodno. Jer to više nijesu samo ribarske kućice. To je naselje od više od petsto objekata – kaže Knežević.

Pobjeda