Otac preminulog navijača: Od čistačice sam saznao da je umro

Ovako za “Blic” priča otac Demira Jukića, 18-godišnjeg navijača Partizana koji je početkom juna ranjen u stomak u brutalnom obračunu navijača Crvene zvezde i Partizana na Novom Beogradu.

Jukić je juče, nakon dvomjesečne borbe za život, podlegao teškim povredama.

 Kako skrhani otac objašnjava, nakon što je njegov sin prisustvovao okršaju navijača u ulici dr Ivana Ribara preko puta Bloka 45 i zadobio metak u stomak, njegovo zdravstveno stanje dodatno je pogoršala bakterijska infekcija.

– Prevezli su ga u KBC “Zemun” zbog rane u stomaku, ali su se nakon toga pojavili problemi sa bakterijom koja je napala njegove krvne sudove, tačnije jednu arteriju, koja je zbog toga stalno pucala. Probali su da ga održe i bajpasovima, imao je 12 operacija, a posljednja je bila u petak uveče. Tada su mi ljekari prvi put rekli da je stanje kritično, da je srce prestalo da mu radi, te je bio na odjeljenju intenzivne njege – objašnjava otac preminulog.

Međutim, u subotu rano ujutru roditelje ranjenog tinejdžera zatekao je pravi šok.

Njegov otac krenuo je u bolnicu da provjeri stanje svog sina kada mu je saopšteno da je njegov sin preminuo.

– Operacija je bila kasno uveče, pa sam pozvao dežurne oko 2 sata izjutra da pitam kako je prošla intervencija, ali su zaposleni u bolnici bili jako neljubazni, maltene su me pitali zašto ih zovem tako kasno i ometam ih. Nisam mogao da vjerujem da su bili tako neprijatni, te sam oko 6.30 ujutru otišao tamo. Kad sam se raspitivao za dijete, čistačica mi je samo pružila ruku i izjavila saučešće. Niko od ljekara me nije obavijestio ni o čemu, možete da zamislite kako sam se osjećao – ističe otac za “Blic”.

Njemu je preostalo da o tome obavijesti svoju suprugu i drugog sina, Demirovog starijeg brata, dok su porodični prijatelji o tragičnoj smrti saznali preko medija i društvenih mreža.

– Ne znam ni u koliko sati mi je dijete preminulo, ni kako je došlo do toga, ništa. Moji prijatelji su par sati kasnije, pročitavši vijest na internetu, došli u posjetu da izjave saučešće i to je to. Sin mi je ubijen ni kriv, ni dužan, imao je 18 i po godina… S druge strane, država ne preduzima ništa. Niko iz policije nas nije kontaktirao da nas obavijesti dokle se stiglo sa istragom, nemamo nikakav njihov izvještaj. Sve što znamo je da se došlo do koškanja zbog ispisivanja navijačkih grafita. Voleo bih kada bi se vlasti više pozabavile ovim pitanjem, da mladi ne ginu ovako – zaključuje otac.

Demirovi poznanici za preminulog druga imali su samo riječi hvale.

– Demira znam još iz vrtića, oduvijek je bio nemirno dijete, ali dobro. Viđala sam ga često u kraju i mogu da kažem da nikada nije bio u kriminalnim vodama, ni u pokušaju. Kako su ga uvukli u ovo ne znam. Nažalost, nisam detaljnije upućena, jer ne želim roditelje da uništavam nepotrebnim pitanjima – kaže Demirova drugarica.

Ona kaže da je Demir želio da izađe iz navijačkih krugova.

– Čula sam da je Demir htio da izađe iz navijačke grupe zajedno sa još jednim momkom iz kraja, ali mu nisu dozvolili ucjenama i prijetnjama. Bio je divno nasmijano dijete, povodljiv, ali dobar momak. Postoji mnogo verzija priče šta se desilo te večeri, ali suština je ta da koriste djecu kao glinene golubove – ističe ona i napoimnje da želi da ostane anonimna.

Poznanici porodice Jukić još su u nevjerici da se Demirov život završio na tako tragičan način.

– To je bilo divno dijete iz divne porodice, njegov stariji brat je kao i on, momak za primjer. Mogu samo da kažem da sam ponosna što sam upoznala takvu familiju. Ne mogu da vjerujem da je preminuo, tragedija, nemam riječi – kažu oni koji su Demira poznavali.