NEVJEROVATAN PUT DO PAKLA I NAZAD: Matija je bio je invalid, na drogama, nije želio da živi, a danas POMAŽE DRUGIMA

Matija Gorjanec je rođen u Zagrebu i imao je djetinjstvo prosječnog dječaka u Hrvatskoj. Nije mu mnogo toga falilo u odrastanju, bio je i ostao sportski tip. Ostao, jer, poslije onoga što mu se dogodilo, svi su očekivali da će odustati od sporta. I ne samo od sporta. Međutim, Matija, ne samo da je nastavio sa sportom, već njegov život danas, poslije teške nesreće u kojoj je osto nepokretan, i poslije nevjerovatnog puta do pakla droge i nazad, ima mnogo više smisla nego ranije.

-U vrijeme mladosti bavio sam se skejtanjem, rolanjem, bordanjem, brdskim biciklizmom i svim ostalim domaćim sportovima. Gledajući sada svoj život tada nisam imao neki cilj u životu pa kako vjetar puhne. Sve moje odluke su uglavnom trajale kratko jer po prirodi sam između ostalog i neustrajan i nedosljedan. Prijateljstvo sam doživljavao jako lično, no davao se jako plitko. Sa sedamnaest godina odlazim s prijateljem na motoru van. Zadnje čega se sjećam je da stojim za šankom pijem pivu …

Saobraćajna nesreća nije jedio što je Matijin život okrenulo drugim tokom. U jednom momentu skupio je snagu i rekao “NE” drogama, a danas obilazi škole i drži predavanja tinejdžerima.

Kada ste imali nesreću? Kako se to dogodilo? Šta ste pomislili kada su Vam saopštili da nećete moći da hodate?
… i nakon dva tjedna budim se u bolnici iz polukome i ne sjećam se uopće što se dogodilo. Uz to što saznajem da sam slomio kičmu, da ne mogu micati noge i da ništa ne osjetim do ispod prsa, saznajem i da sam skoro izgubio život. Pošto sam bordao, rolao, skejtrao i vozio bajk mislim si kako je ova nesreća previše za mene I sa svojih 17 g. govorim da ću si oduzeti život. Međutim, s vremenom sam bio psihički sve bolje, počeo vježbati i krenuo u misiju oporavka. Iako su mi doktori davali nadu, od onda je prošlo 20 godina i još uvijek sam u kolicima.

Kako ste ušli u svijet droge? Koliko je to trajalo? Kroz šta ste prolazili? 

Iako sam bio u kolicima u svijet droge sam ušao zbog radoznalosti bez razmišljanja željan dobrih osjećaja. Drogiranje je trajalo par godina, a kao povremeni konzument preko vikenda, nisam puno razmišljao da bih se kao osoba mogao raspasti iznutra i naravno da nisam očekivao ikakve psihičke posljedice, međutim, nisam bio su pravu. Od porodice sam naravno skrivao svoje stanje, a porodica se naravno nadala da nemam tih problema. Iako sam izlazio van i pravio se da je sve u redu okičen zlatnim lancem, naušnicama, tetovažom i frizurom u svim mogučim nijansama sive boje, iznutra sam vrištao i nadao se da ovo nije kraj iako je sve izgledalo tako.

Prije nego što počnem o svom prvom susretu s drogom htio bih iznijeti svoje razumijevanje što je droga, a što je ovisnost. Iako droga i ovisnost su usko povezani, rekao bih da otvorenih očiju ne vidimo stvarni problem. Pod time mislim da je “STVARNI PROBLEM STANJE PRIJE” cigarete, trave, alkohola i droge radi kojeg želiš uopstee probati cigarete, travu, alkohol i drogu!

Mislim da će se velika večina složiti s jednostavnom definicijom zavisnosti, a to je: “nešto bez čega ne možeš.” Iako sam u svojoj mladosti koristio; speed, bombone, kokain, tripove, travu i alkohol, i ako je ta definicija tačna da je zavisnost nešto bez čega ne mogu onda vidim da sam u velikom problemu jer postoji toliko stvari kojima sam robovao davno prije nego što sam postao poročan. A ti problemi su; ponos, lijenjost, bludnost, mržnja, sebičnost, oholost, bez kojih nisam mogao živjeti, tj., nisam ih mogao prestati raditi iako sam htio.

Jeste li pokušavali da prekinete? Kako ste raskrstili s drogom?

Sa svojih 21 godinu sam postao psihički bolesnik u invalidskim kolicima. Nakon dvije godine života u kolicima započinjem razgovor o životu sa poznanicima iz kvarta. Ispada da oni vjeruju u Isusa i da je taj Isus živ. Meni je ta priča o vjeri i Isusu bila strana. Nagovaraju me na čitanje Biblije i na “iskreni razgovor” s Isusom. Kako nisam imao alternativu, bio sam rasturen iznutra, beskrajno nesrećan i očajan, počeo sam da čitam Novi Zavjet i da “razgovaram” sa Isusom svakodenevno. U roku od dva mjeseca imam “ličan susret” s Isusom Hristom i u tom trenutku kada Isus ulazi u moje tijelo bivam potpuno iscijeljen od onog ludog psihičkoh stanja, iz kojeg nikako nisam mogao vani. Ponavljam, potpuno iscijeljen! Ovo će mnogima zvučati nevjerovatno, a bilo je i meni. Mislim : “Ček’, jel ovo moguće? Sjutra se budim i vidim: “O, da, izgleda da je moguće!” Nanovorođenje, ozdravljenje, sloboda, novi početak. Kada svijetlo dođe tama mora nestati!

Kako ste odlučili da držite preventivna predavanja za djecu?

Kako sam krenuo živjeti s Isusom i imao iskustvo iscjeljenja i oslobođenja od svoje pale naravi i droge, na jednoj večernjoj molitvi jasno dobijam poziv odozgo da ispričam svoju priču u srednjoj školi u mom kvartu. Ta ideja je za mene bila prevelika u tome trenutku, no, kroz par dana dobijam poziv za jednu drugu srednju školu da održim tribinu na temu prevencije pod nazivom: Kako reći ne? I tako je krenulo, počeli su stizati pozivi iz Hrvatske i inostranstva. 

Matija će od sledeće sedmice držati predavanja u Podgorici.