PFF: Održana tribina sa Goranom Markovićem - Volim Podgoricu

PFF: Održana tribina sa Goranom Markovićem

U okviru pratećeg sadržaja Podgorica film festivala, u Ethno Jazz Clubu Sejdefa održana je tribina na kojoj je o svom novom filmu “Mnoštvo i manjina” govorio istaknuti reditelj Goran Marković.

Marković je kazao da nije znao kakav će film napraviti, ali da je imao ideju da snimi put ekipe koja izvodi predstavu “Govorna mana” na Kosovo i Metohiju. Kada se krenulo na taj put Marković je imao ideju da bi ipak mogli da naprave neku kopču sa sadržajem predstave, koja govori o tome da li bi ljudi mogli da promijene identitet, da bi mogli da postanu drugi. Dodao je da je film snimljen za pet dana, a da je budžet filma bio 25 hiljada eura.

“Onda smo otvorili tu priču među nama i tu se ispostavilo da je bilo jako interesantnih tema. U tom kombiju su različiti ljudi, od duboko religioznih kakva je Ivana Dimić do mene koji se smatram za ateistom. Mislim da su i jedni i drugi definicija života”.

Priča o identitetu se u filmu završava sa čovjekom koji je uspio da promijeni sam sebe i da promijeni identitet, ali je u stvari ostao isti. Riječ je o monahu Ilarionu, čije je svetovno ime Rastko Lupulović. Rastko Lupulovivić, je bio jedan od najtalentovanijih glumaca 90ih u Beogradu, a bio je prisutan i na rok sceni.

“Što se monah Ilariona tiče, zapravo je ostao, po meni i umjetnik i glumac i što se nije promijenio i ako je promijenio svoj identitet”.

Koliko su glumci, prava adresa za pitanja o ljudskom identitetu, Marković objašnjava da se u nekoliko svojih filmova bavio tim pitanjem, ali je u predstavi “Govorna mana” prvi put načeo tu temu, prije nekih 25 godina.

“Sjećam se da sam tada ozbiljno počeo da razmišljam o sudbini glumca kao paradigmi nečega što je umjetnost. To prokletsvo glumca ne samo što traje koliko traje, nego i što zastareva, odlazi u etar. Jako su velike žrtve i intimni lomovi među glumcima”.

Marković objašnjava da je od svih umjetničkih profesija, najteža profesija glumica ne glumca.

“One su prinuđene na jedno veliko skidanje pred publikom, na duhovni striptiz a često i fizički, a tako malo dobijaju od svega toga. Jako malo ima ženskih uloga satisfakcija je nevelika i mislim da je disproporcija u tome koliko mnogo ti ljudi žrvtuju a koliko malo dobijaju i da je upravu tu drama. To je bio razlog zašto sam napisao “Govornu manu” i što sam počeo da se bavim problemima glume”.

Na tribini Marković se osvnuo i na film “Nacionalna klasa” i na profit koji mu je taj film donio.

“Mi smo se začudili što naše priče koje su subverzivne, koje potkopavaju mračnu silu, zapravi imaju komercijalni uspjeh. Sjećam se da sam u jednom momentu pomislio kako je istina komercijalna stvar, jer su ljudi bili zasićeni laži.
Marković je kazao i da reditelji mogu da snimite jedan film, i često kada se pojavi mladi čovjek sa filmom ljudi i kritika su dobronamjerni”.

“Vi otkrivate jednog novog čovjeka i to je teško možete da propadnete sa tim filmom ako je on vrijedan. Ali onda dolazite do drugog, trećeg filma i ako tu nemate svježinu i nove ideje i poglede onda ostajete na tom prvom filmu. Ja nikada nisam htio da ponovim žanrovski i stilski film koji sam već uradio. Uvijek sam radio potpuno drugačije filmove.”

U vrijeme socijalizma ljudi su se izražavali metaforama i simbolima, dodaje Marković. Ističe da kada je snimio film “Variola Vera” bio je duboko ubijeđen da film nije o medicinskoj bolesti nego bolesti društva.

“Poslije se ispostavilo da je predosjećaj dobar i da je već tad počeo raspad Jugoslavije”.

Za vrijeme 90-ih godina Marković se bavio pozorištem, ali je tada nailazio na zabrane koje je dolazio od tadašnjeg rukovodstva, prije svega od Mire Marković.

Na kraju tribine mladim glumcima,rediteljima i scenaristima poručio je da se nađu sa ljudima iz svoje generacije i da zajedno guraju svoju priču, jer kad ste mladi treba da prevaziđete sujetu, jer sami teško da možete uspjeti.

www.cdm.me

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com