Tata Branko svakog dana čini NEVJEROVATNU STVAR za svog djaka!
“Na ramenima mi dijete, u ruci lopata da pravim prtinu. Potom se vraćao kući da obavim nedoložne poslove, oko troje ostale djece i stoke, 30 krava i 300 ovaca”
Šestogodišnji Miloš Lukić sa Jabuke iznad Prijepolja juče je, drugi dan zaredom, od kuće do škole i natrag morao da putuje 11 kilometara, ali na plećima svog oca Branka zbog snijega visine i do 80 centimetara koji je okovao seoske puteve.
Lukići žive u zaseoku Mihailovci, u zadnjoj kući na kraju sela, uz samu granicu sa Crnom Gorom. Najmlađe od svoje četvoro djece, koje pohađa predškolsko u izdvojenom odjeljenju OŠ „Mihailo Baković“ do petka je vozio automobilom. Više se tim putem vozilom ne može, zameo ga je snijeg debeo 70-80 centimetara, a mašine iz Prijepolja nikako da pristignu da pročiste drum.
– U ponedjeljak škola uopšte nije radila jer joj se nije moglo prići. U utorak i srijedu je nastava normalizovana, a ja sam svog sina do škole morao da nosim na krkače. Na ramenima mi dijete, u ruci lopata da pravim prtinu. Potom se vraćao kući da obavim nedoložne poslove, oko troje ostale djece i stoke, a onda ponovo do škole da uzmem Miloša i vratim ga kući, opet noseći ga na leđima i lopatom pretći snijeg. A od mog domaćinstva do škole je pet i po kilometara u jednom pravcu – žalio se juče Branko Lukić.
Sat i po Branku i njegovom sinu trebalo je prethodna dva dana da dođu do škole. Još toliko da se vrate kroz smetove.
– Dio puta kojim idemo je ravan, dio vodi kroz šumu. U utorak ujutro, pedesetak metara ispred nas je protrčao vuk. Opazio sam ga, ali sinu nisam ništa htio da kažem da se dijete ne uplaši. Ipak, i Miloš ga je vidio. Povikao je: „Tata, je li ono cuko.“ Odgovorio sam: „Jeste, to je cuko“. Nisam ih viđao, ali sam od komšija čuo da su zaticali i medveđe tragove – kaže Lukić.
Lukić ima 30 krava i 300 ovaca. Stoka se, kaže, uznemirila, goveda riču u štali jer od snijega ne mogu da izađu napolje.
– Zvao sam predsjednika mjesne zajednice, žalio se na nepročišćen put, a on me savjetovao: „Idi u Prijepolje i traži pomoć.“ Kako da odem iz ove zabiti u grad kad je put zameten, a i da nekako stignem do Prijepolja ko bi mi odveo dijete u školu i vratio ga – kaže Branko Lukić.
I da siđe u Prijepolje i moli da pročiste put, ne bi imalo vajde. Branko će sina nositi u školu još neko vrijeme, jer veće su šanse da snijeg otopi prije nego što stignu mašine.
Raščišćen samo jedan put
Molio sam ljude iz opštine da neko dođe i pročisti. Dobili smo nakratko jednu ultu kojom smo prokrčili prilaz samo jednoj kući u kojoj živi teško bolestan bračni par. Ostali djelovi sela su ostali zavijani. Nade da će neko u skorije vrijeme doći da pročisti puteve su male, priznaje Dragomir Matović, predsednik MZ Jabuka.
„Blic“ je juče pokušao da čuje Mirjanu Bojović, članicu prijepoljskog opštinskog vijeća, čiji resor su mkesne zajednice, ali ona nije odgovarala na poziv.
Izvor: Blic
