Per Johanson predvodiće žensku rukometnu reprezentaciju Crne Gore i nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj.

“Pobjeda” nezvanično saznaje da će trener iz Švedske, koji je desetak dana pred početak šampionata zamijenio Dragana Adžića, voditi ,,lavice“ u nastavku kvalifikacija za EP, a i na šampionatu Starog kontinenta (samo čudo Crnogorke može spriječiti da ne izbore plasman na EP naredne godine u Francuskoj).

Švedski stručnjak je dogovorio saradnju sa Rukometnim savezom do 17. decembra. Stil igre i način na koji je vodio „lavice” u Njemačkoj bio je po ukusu, a i same igračice isticale su dobar rad i energiju sa kojom je pridobio povjerenje.

Istina, crnogorski nacionalni tim sa Skandivcem je ubrzao igru u napadu (sa nekad većom ili manjom rotacijom), veliku pomoć dobio od Katarine Bulatović i Jovanke Radičević, a vjerovatno, budući da su se na širem spisku našle još neke djevojke, koje od OI u Riju nijesu nastupale prošle i ove godine, u sljedećim akcijamabiće od velike pomoći. Na spisku je, između ostalih, bila dugogodišnja kapitenka Marija Jovanović, ali je zbog operacije preskočila decembarsku akciju crnogorskog rukometnogtima.

“Ponosan sam na tim, bila je čast raditi sa djevojkama i srećan sam što sam doveo ekipu do osam najboljih. Mislim daje to veliki uspjeh”, izjavio je Šveđanin nakon eliminacije u četvrtfinalu.

Švedski stručnjak sa domaćim nacionalnim timom 2010. godine je stigao do srebrne medalje na EP, ali se razišao nakon rane eliminacije sa 01 u Londonu. U međuvremenu je, pri kraju prošlogodišnje sezone, predvodio Bukurešt, a Majda Mehmedović hvalila je rad švedskog trenera i energiju na treninzima i utakmicama. U posljednjih desetak dana pred put na SP i pred start šampionata, ,,lavice“ su imale pozitivan stav prema Johansonu.

Johanson se prihvatio obaveze, iako mu okolnosti nijesu išle naruku. Na okupljanju u Baru, na prvoj konferenciji za novinare, nije najavio osvajanje medalje, ali su nakon povratka Bulatović i Radičević očekivanja porasla. Prekretnicu je vidio u startnoj utakmici sa Danskom. Upravo je poznavanje komšija doprinijelo uspjehu Crnogorki na početku grupne faze.Taktički je nadigrao kolegu Jorgensena, a najboljih 60 minuta ,,lavice“ su odigrale u derbiju sa trećom ekipom sa EP. Dobar kurs, pobjednički stav i pozitivna priča iz duela sa Dankinjama, nažalost, izgubila se do posljednjeg kola i remija protiv Brazila, pa su Johansen i igračice drhtali do kraja grupne faze- zbog slabijeg izdanja sa Japanom, bolje je bilo u porazu od Rusije, a čak ni pobjeda protiv otpisanog Tunisa nije popravila sliku.

Sve do kraja utakmice sa nekadašnjim šampionom svijeta Brazilom, naše su hodale po klizavom terenu. Put do osmine finala i primarnog cilja bio je u magli, a oblake sumnje razgrnulaje Marina Rajčić odbranom u finišu (zicer), a prije toga Đurđina Jauković postigla gol za izjednačenje i plasman među 16 najboljih.

Svaka utakmica, pa i posljednjaugrupnoj fazi imala je junakinje, ali i tragičarke. U igri je bilo i bljeska i sjaja, ali i bezidejnih situacija. Međutim, u takvoj promjenljivoj igri ojačao je karakter i rodila se još veća želja. Crnogorke su samo dva dana nakon dramatičnog meča sa Brazilom eliminisale Srbiju iz osmine finale SP. U odličnih 60 minuta, Johanson je sa većom rotacijom uspio da zatvori i napadne tim koji je okršaj u osmini finala dočekao neporažen i kao favorit. Od gustine i zida u našoj odbrani, reprezentativke Srbije velikim dijelom meča nijesu vidjele gol. Falila su im rješenj a, koj a su se tek nametnula

“Sad je sve moguće”, kazao je Johanson poslije maestralne igre u osmini finala. Nažalost, u posljednjem meču na šampionatu Francuska se pitala i vodila riječ većim dijelom meča. Promašeni ziceri, tehničke greške, manjak golova sa krila i sa crte, nedostatak lakih iz tranzicije, spora odbrana, uz slabiji osjećaj pojedinih igračica, prekinula je san o medalji.

“Borile smo se, a ostaje žal zbog poraza jer smo ubrzali igru, tranziciju, odbrana je baš dobro funkcionisala, ali sa Francuskom nijesmo mogli. Zasluženo je slavila. Ali, što je tu je, glavu gore, idemo dalje. Zadovoljni smo radom sa Johansonom, ubrzao je igru, što se najbolje vidjelo sa Dankinjama i u osmini finala sa Srbijom. U odbrani nijesmo puno mijenjali zbog kratkog perioda, ali smo stalno imali gustinu, što je trener tražio od nas, kao što je tražio i Adžić”, kazala je Đurđina Jauković.

Zanimljivu stvar podijelila je mlada Jauković.

“Kod Johansona nikad nije kriv igrač koji je ,,pao“ u igri jedan na jedan, već onaj do njega koji je trebalo da spoji odbranu. I stalno nam je o tome govorio.

Iskustvo igranja velikih utakmica i to pod pritiskom doprinijeće daljem kvalitetu smatra Jauković.

“Dosta smo dobili ovim takmičenjem. Skoro sve igračice su dobile šansu, pa minut minut. Sa Kaćom i Jokom koje su se vratile, sa Mikom, Marinom i Almom koje su među iskusnijima, sa našom mladošću, vjerujem da ćemo igrati sve bolje i bolje”, dodala je Đina Jauković.

Pobjeda