Narednih mjesec veliki povratak islamista sa ratišta u region

Jedina opcija

Istovremeno, šanse da se bivši borci priključe kolonama emigranata, odnosno izbjeglica koje se kreću ka nekoj od evropskih zemalja minimalne su jer su kontrole na svakom od prolaznih punktova rigorozne. Kadri K. koji je u nekoliko navrata boravio u Siriji u, kako kaže – ,,humanitarnim misijama“, naglašava da su povratnicima zemlje porijekla jedina realna opcija, pa što god ih u njima snašlo. Na primjeru Republike Kosovo, to izgleda ovako: od 375 ,,službeno“ evidentiranih državljana koji su na ratištima, tokom ove godine vratilo se 125, od čega šest žena i četvoro đece.

Prema procjenama prištinskih sagovornika iz nevladine organizacije Rinia islame (islamska omladina), taj broj će se u drugoj polovini decembra pa do kraja januara naredne godine makar udvostručiti, a slični trendovi mogu se očekivati i na području Sandžaka, i u Srbiji i u Crnoj Gori.

Formalno i suštinski

Nedim Š. iz Rinie strahuje, međutim, da zemlje porijekla nijesu baš spremne za ,,socijalizovan prihvat tog dijela svojih državljana“ pa navodi primjere nekoliko navodnih racija bezbjednosnih službi unutar porodičnih kuća, lokala i imanja familija čiji su jedan ili više članova bili u Siriji ili Iraku.

Tvrdi da su izolacionistički metodi ,,sumnjivih“ pojedinaca ili cijelih grupa, pa i organizacija naročito izraženi u Crnoj Gori i Srbiji što smatra apsolutno kontraproduktivnim. Izolacija ne može biti alternativa socijalizaciji, niti se na taj način može suzbiti bilo koji vid radikalizma, a posebno ne vjerskog – uvjeren je ovaj student četvrte godine Medicinskog fakulteta u Prištini, inače rodom iz Mitrovice. Sudskim procesima zbog učešća na ratištima i raznovrsnim pritiscima državnih represivnih organa ne rješava se gotovo ništa.

Možda nešto formalno, ali suštinski – ne.

Licemjerje kurejšija

Zato vjeruje da je aktivizam starih i novostvorenih logističkih ćelija i naročito sve brojnijih nevladinih humanitarnih organizacija od izuzetne važnosti, ali pod uslovom da se iz tih struktura odstrane svi elementi bezdušnosti profiterstva i licemjerja kurejšijstva. Ta vrsta trgovine ljudskim sudbinama i dušama je antivjerstvo koje se ne prašta… Na našu žalost – kaže on, previše je onih moćnih koji su tobože veliki muslimi, a svoju povratničku braću po vjeri pelješe do gole kože. Poznati su mi brojni primjeri, ali najdrastičniji je onaj iz Novog Pazara, gdje je jedan od tamošnjih vodećih imama unutar Muftijstva, spiritus movens logističke ćelije koja naplaćuje svojevrsnu taksu po povratničkoj glavi.

Vjerski parasistemi

Dakle: logistička ćelija aktivira svoje mehanizme u Turskoj, unutar graničnog pojasa prema Siriji, uspostavlja veze sa prekograničnom kurdskom milicijom i otvara se prilično širok koridor ali, ipak, ne potpuno bezbjedan. No, što god se dogodilo, cijena je nepromjenljiva. Dvije hiljade eura za muškarca, hiljadu i po za ženu i petsto za dijete starije od dvije godine. Transfer beba je gratis. Takvih je ćelija, prema tvrdnjama Pobjedinog sagovornika, sijaset širom Sandžaka, Kosova, Bosne i Makedonije, ali su, kako kaže – ,,sandžaklijske kurejšije najbezdušnije“.

Priznaje im i najsnalažljivije, s obzirom na to da su izuzetno dobro umrežene u vjerske parasisteme okolnih zemalja, uz posebne veze sa sličnim strukturama u Turskoj. A to su aduti na koje drugi, pa ni Rinia islame ne mogu računa.

(Pobjeda/Analitika)