Aleksandar je na dan Svetog Vasilija Ostroškog kao trogodišnjak upao u bunar: Ljudi me dotiču za sreću, kažu da sam čudo! (FOTO) - Volim Podgoricu

Aleksandar je na dan Svetog Vasilija Ostroškog kao trogodišnjak upao u bunar: Ljudi me dotiču za sreću, kažu da sam čudo! (FOTO)

– Ljudi pitaju da li smiju da me dotaknu za sreću, kažu da sam čudo jer sam kao trogodišnjak preživio pad u bunar dubok petnaest metara. Ne znam da li me je zaštitio Vasilije Ostroški, jer sam u bunar pao na dan tog sveca, ali moja porodica ga je uzela za svoju krsnu slavu. Ono čega se dobro sjećam i posle šesnaest godina od nesreće, je lice Hadži Dejana Nikolića, čovjeka koji me je izbavio iz bunara – započeo je svoju priču Nišlija Aleksandar Pavlović.

Posle mnogo godina Aleksandar i njegov spasilac su se nedavno ponovo sreli i prisjetili se događaja koji je obojicu mogao da košta života.

– Živim u blizini crkve Svetog Nikole pa sam običavao da se sa sestrom igram u njenom dvorištu. Tog 12. maja smo trčkarali oko starog u bunara i skakali po njemu. Jedna daska je popustila i ja sam se obreo na dnu, od utapanja sam se spasio držeći se za jednu ciglu. Drhtao sam i plakao i ničeg se više ne sjećam dok se nisam probudio u bolnici – opisuje stravični događaj Pavlović.

Na njegovu sreću, tu se zatekao član crkvenog hora Hadži Dejan Nikolić koji se ni trena nije dvoumio da li da krene u rizičan spasilački poduhvat.

Foto: Telegraf

– Vidio sam da je jedan čovjek pokušao da se spusti u bunar vezan nekom žicom ali je počeo da se kliza pa smo ga izvukli. Crkvenjak je odnekud donio neki produžni kabl, vezao sam se njime i počeo da silazim u bunar. Dok sam se spuštao, pomislio sam: “Moj život za njegov, ja sam ipak nešto doživio” – prisjeća se Nikolić.

Spasilac je dijete zatekao na izmaku snaga.

– Jednom rukom se držao za zid bunara a drugom je “veslao” po vodi. Kako sam mu prilazio vikao je: “Uzmi me, uzmi me”, a kada sam ga prihvatio: “Vadi me, vadi me.” Nekako smo se popeli uz šipke na zidu bunara, poslednjim snagama sam ga podigao, nisam imao vazduha jer mi je kabl bio vezan preko grudi, mislio sam da sam gotov – priča hrabri čovjek.

Foto: Telegraf

Aleksandrova majka Slađana kaže da su se ljekari čudili kako je mališan prošao bez povreda.

– Otrčala sam kao bez duše u bolnicu strahujući od najgoreg. Aleksandar je samo imao temperaturu, sve ostalo je bilo u redu. Moje dijete danas ne bi bilo živo da nije Hadži Dejana Nikolića. On je naš heroj i najveći prijatelj – kaže majka spašenog dječaka.

Foto: Telegraf

Porodica Pavlović je svoju zahvalnost Aleksandrovom spasenju izrazila izgradnjom objekta nad bunarom koji je oslikao Hadži Dejan Nikolić. Od toga dana Aleksandrov spasilac je počeo da se bavi ikonopisanjem.

Tadašnji predsjednik Srbije Vojislav Koštunica odlikovao je Gadži Dejana Nikolića velikom medaljom čovjekoljublja za spašavanje Aleksandrovog života.

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com