Cetinjanin Novu godinu dočekao na vrhovima Durmitora

Alpinista sa Cetinja Rajko Popović dočekao je 2018. godinu na neobičan način-na vrhovoma Durmitora, u krajnje ekstremnim uslovima.

Dok je 30. decembra veče proveo na visini od 2.410 metara, Novi godinu dočekao je u šatoru postavljenom na 2.000 metara nadmorske visine, piše Cetinjski list.

Po povratku, Popović je, govoreći za Radio Cetinje, istakao kako je Novu godinu dočekao na temperaturi duboko ispod nule, uz visok snijeg i jak vjetar.

“Do sada sam Novu godinu čekao na raznim mjestima, ali na planini nikad. Kako sam upravo planinama posvećen tokom dobrog dijela godine, donio sam odluku da dočekam 2018. upravo na Durmitoru”, kaže on.

Novogodišnje veče, stoga, Popoviću je donijelo – mir i spokoj.

“Znajući koji je datum u pitanju, a uz to i kakva avantura, jasno je kako je teško naći saputnika. Zato sam sebi podario neobičan vid luksuza – a to su dvije noći mira i spokoja. Nijesam pristalica individualnih odlazaka na planinu, posebno ne u ovakvim uslovima – ali, prosto, nekad i treba čovjek ostati sa samim sobom, preispitati život i razmišljati, a ovo je bila prava prilika za to”, kaže on.

Pohod na Durmitor, Popović je počeo 30. decembra, usponom na Šljeme, a pošto je to uspješno obavljeno – postavio je kamp na visini od 2.410 metara nadmorske visine.

“Mjesto je ispunjeno sniježnim nanosom i zaklonjeno od sjevernog vjetra koji je blago duvao. Idealan pogled se pružao ka Bobotovom kuku, a sam ambijent podsjećao me je na Alpe. Pred zalazak sunca temperatura vazduha je već bila -17 stepeni. Taman kad sam pomislio da će noć biti tiha, od ponoći je počeo da duva jak sjeverozapadni vjetar, koji je stvarao mećavu”, ističe Popović.

On ističe kako su uslovi bili krajnje surovi.

“U većini zimskih kampova, u šatorima je toplo. Ali to za svoju novogodišnju noć nijesam mogao reći. Bio sam sam i time je bila manja mogućnost da disanjem i toplotom tijela postignem odgovarajuću temperaturu u šatoru. Tokom prve noći, temperatura je iznosila -20, ali je subjektivni osjećaj govorio kako je još hladnije”, prisjeća se Popović.

Posljednje jutro u 2017. godini, Popović je dočekao u šatoru, bez mogućnosti da izađe vani.

“Jutro nije obećavalo ugodan dan. Udari vjetra nijesu mi dozvoljavali ni da izađem iz šatora. Tako je bilo sve do devet, kada je i sunce počelo da grije. Tada sam spakovao šator i opremu, spustio se na 2.000 metara nadmorske visine i uz jednu stijenu, zaklonjen od vjetra, postavio novi kamp. Dan je na kraju boo idealan za odmaranje, sunčanje i čitanje, tako je bilo sve do zalaska”, kaže on.

Uslijedila je novogodišnja noć, a Popović kaže kako je dočekao u šatoru, sa knjigom, i uz komunikaciju sa najbližima.

“Novogodišnja noć bila je manje hladna, ali je vjetar duvao identičnim intenzitetom. Prvog januara sam krenuo nazad, a upravo tog dana, vremenski uslovi počeli su dodatno da se pogoršavaju”, zaključuje on.