ČIKA PANTO PROSLAVIO SVOJ 100. BOŽIĆ I OTKRIO TAJNU! Evo kako da doživite čitav vijek!
Najvažnije kroz čitav ovaj moj dugi vijek bilo mi je da budem dobar čovjek, da nikog ne prevarim
– Prvi, i drugi i treći Božić nisam zapamtio, ali stoti mi je kao i peti i sedmi i deseti i trideseti. Ista radost u mom srcu zbog praznika, zbog toga što je porodica na okupu, isti onaj duboki osjećaj da je Božja milost uz nas i u našoj kući – kaže djeda Panto.
Prvi Božić koga se sjeća bio je 1920. i neke godine.
– Bio sam mali, na Badnji dan otac me poveo da sječemo badnjake… Upregao volove, bili s nama i komšije, isjekli badnjake, poslije otac i komšije zasjeli pod borove pa zapjevali, sad kao da čujem njihovu pjesmu. Poslije otac kod kuće zaklao ovcu, bilo žao i njemu, bilo i nama djeci. Radujem se Božiću i stotom kao i desetom – bistrog uma, razgovjetno, do poslednjeg detalja opisuje djeda Panto prvi Božić koga se sjeća.
Od stotinu Božića u srcu i duši djede Panta ostalo stotinu tovara dobrote koju on nesebično dijeli svima koji zakorače u njegovu 100 i kusur godina staru brvnaru pod Zlatiborom, čak i onima koji pored brvnare samo prođu.
– Najvažnije kroz čitav ovaj moj dugi vijek bilo mi je da budem dobar čovjek, da nikog ne prevarim, da mi se kuća razaznaje u selu po dobru i poštenju, da budem nesebičan, da iz duše istjeram svaku zavist i pakost – kaže ovaj stogodišnjak.
Sjeća se dobro i ratnih Božića 1940-ih godina, i Njemaca, nemaštine, i Božića poslije Drugog svjetskog rata i komunista, kad se u badnjake nije ni smjelo ići, nego su se i Božić i Vaskrs i krsna slava obilježavali potajno, da malo ko u selu zna.
– Božiće pamtim po radosti… Nas osmoro djece bilo, majka za Badnji dan odnekud stvori i pasulja i krompira, ispeče pitu, a za Božić vidimo i mesa posle dugog posta – prisjeća se djeda Panto svojih stotinu Božića.
Najlepši period života bio je, veli, 1938. i ‚39. godine, kad je bio vojnik, dobio uniformu, kožne čizme, pa svaki čas išao do Bleda da čuva mladog kralja.
– Takva vremena bila, bili smo zadovoljni na ono malo što smo imali. I takav sam bio kroz čitav život, nisam mnogo želio pa nisam zbog toga mnogo ni patio što nemam – priča.
U 101. godini zdravlje ga, iako hoda sa dva štapa, služi dobro. U familiji on je prvi prekoračio sto godina…
– U svemu sam kroz život bio umjeren, i u piću, i u jelu, i u radu, i u brizi… – kaže Panto.
Sa suprugom, koja je umrla prije desetak godina, izrodio je troje djece, sada ima šestoro unuka i osmoro praunuka, od praunuka Vladimira očekuje da se oženi a zatim i da dobije čukununuke. U životu samo za jednim žali:
– Žao mi je što još koju parcelu zemlje nisam kupio i žao mi što ne mogu više da radim kao nekad!
NA BADNJE VEČE VRUĆA RAKIJA
– Na Badnje veče obavezno popijem jednu vruću rakiju, na Božić još jednu… Na Božić bićemo svi oko stola, pomolićemo se Bogu prvo za zdravlje, za sreću i berićet u kući, zahvaliti se Gospodu za sva dobra koja nam je dao i udijelio. Bogu hvala, mlađi me poštuju, a i ja sam ponosan na njih, porasli su u dobre ljude, poštene, i to je najvažnije – kaže djeda Panto, koji je u životu bio i kiridžija, i katrandžija, aščija, rabadžija, orač i kopač, seljak…
kurir.rs/Z. Šaponjić – Foto: Z. Šaponjić